ALIJA IZETBEGOVIĆ: "SEFER JE VODEĆI OD ONIH LJUDI KOJI SU ORGANIZOVALI OTPOR"

ALIJA IZETBEGOVIĆ: "SEFER JE VODEĆI OD ONIH LJUDI KOJI SU ORGANIZOVALI OTPOR"

FAHRUDIN RADONČIĆ: "POPUŠILI SU GA DELIĆ I MUSLIMOVIĆ"

„Ćelo Ramiz“ je, 28.10.1993.g., pozvan iz pritvora na razgovor u SVB. Razgovoru je, u samom početku, prisustvovao i Jusuf Jašarević kako bi "Ćelu Ramiza" omekšao i privolio na saradnju sa službom bezbjednostii. Nije to bio, pokazat će se, neki težak zadatak. „Ćelo Ramiz“ se u pola sata, od onog momka koji bi ratovao mjesecima sa jedinicama MUP-a, pretvorio u pudlicu kako bi lakše naplatio svoju umiljatost. Evo dijelova tog razgovora:

Jašarević: Ja sam morao znati i uočiti da će se desiti belaji koji su se desili. I krenulo je bilo. Kod tebe je krenulo. Kod tebe sam osjetio napredak veliki da se to može...Cilj mog razgovora s tobom je da ti dam nekoliko uputa, savjeta. Ti si pametan čovjek, to moraš shvatiti tako! Da rasvjetlimo ko je iza svega ovoga. Ko je založio i tebe i sve mnoge druge. Da li je neko htio da žrtvuje Ramiza ili slične Ramizu da i neke svoje mračne ciljeve ostvario...?

„Ćelo Ramiz“: Puno ima stvari da se kaže. Vjeruj mi na riječ kad ti kažem da sam stvarno pogođen maksimalno. Ja ovo neću moći izdržati. Sve što ti mogu reći, kazat ću ti samo pod uslovom da se odmah poslije ovoga razgovora ili streljam ili ništa drugo!

Jašarević: Ti si pametan čovjek. Hajde, ovako, pomozi sebi i ovo što rekosmo.

„Ćelo Ramiz“: Molim te, ovo što sam ti rekao. Morate mi omogućiti. Nemojte dozvoliti da ja dižem ruku na sebe. Pustite me. Ti to možeš. Ti si jak čovjek i uticajan. Ti i Munja to možete uraditi. Ja ću odavde izići uz pokušaj bjekstva, oni me moraju ubiti.

Jašarević: Ramize ne budi dijete...

„Ćelo Ramiz“: Juso sve ću ti reći...Juso sve ću ti reći! Hoću samo da znam da nemam, da nema moje krivice tu...

Jašarević: Kakvu relaciju ti imaš sa sudijom Teftedarijom?

„Ćelo Ramiz“: Ja....Pomogo mi je dva tri – put u vezi mojih boraca s njim razgovarao ja zamolio da ne bude, oni koji su bili dobri borci, da ne budu bačeni...

Jašarević: Za koje ti je borce pomogao?

„Ćelo Ramiz“: Pomogo mi je za onoga Kegu, on je imao neki stari pištolj, iz nehata, ja sam tada bio u Zagrebu, to je davno bilo, ubio jednu djevojku. Ja znao sam da nije kriv...

Jašarević: Koju djevojku?

„Ćelo Ramiz“: Ne znam, neku djevojku, ne znam!

Jašarević: Gdje je stanovala?

„Ćelo Ramiz“: Na Vratniku.

...

Jašarević: Kakav je Sefer bio sa Cacom?

„Ćelo Ramiz“: Dobar!

Jašarević: Jesu se sastjali u zadnje vrijeme?

„Ćelo Ramiz“: Ja znam da je tražio više puta da se sastanmo zajedno, ja nisam htio. Ali oni su se sastajali.

Jašarević: Možeš li se sjetiti kad ste imali zadnji sastanak u džamiji na Carini? (kod Midhat ef.Čelebića. Op.a)

„Ćelo Ramiz“: U Carevoj džamiji?

Jašarević: Carini, Carini, na Vratniku džamija, sastanci...

„Ćelo Ramiz“: Nije sigurno!

Jašarević: Nisi bio na tim sastancima? Jesi bio i na jednom tom sastnaku u džamiji na Vratniku?

„Ćelo Ramiz“: Na Carini...Đe to Carina?

Jašarević: Na Vratniku, džamija zvana Carina.

„Ćelo Ramiz“: Nisam nijednom!...Ma ni jednom garantujem!

Jašarević: Kaži mi nešto o hapšenju Tabak Ahmeda. Čiji je bio cilj da se Ahmed uhapsi?

„Ćelo Ramiz“: Ko je to, oprostite?

Jašarević: Ovaj dolje u Konjicu, što je bio uhapšen, što je...

„Ćelo Ramiz“: Ja sam bio tada još sa svojim ljudima u Tešnju, nađena ona kola...Kod Zuke u štabu sastali se sa Seferom i on kaže da su uhapsili nekog efendiju koji zna dosta stvari o Deliću, o ovome o onome i kaže poslo mene da Mesar, bio je tu i Seferov sin, da vidim ko je i šta je...

Jašarević: Ko vas je poslo?

„Ćelo Ramiz“: Sefer, odnosno on je poslo, poslo bio Mesara da idu, da ga ispituju, da ga batinaju i ja sam rekao da idem i ja da vidim ko je i šta je...

Jašarević: Je li ti sad jasno da su stvarali pojedini ljudi od tebe za svoje ciljeve?

„Ćelo Ramiz“: Pa Juso vjerujte, to mene ne interesuje...Zato te molim da održiš obećanje da me uništite! Vjeruj mi na riječ, na riječ ti kažem. Vjerom ti se kunem i kunem ti se na Kur`an. Shvati...Volio bi kad bi moglo da se razjednači 9-ta motorizovana i 10.brdska brigada. Nemamo mi tih stvari!

Jašarević: Hoćeš li ti meni dati riječ?

„Ćelo Ramiz“: Kaži...

Jašarević: Hoćeš li ti ovim mojim momcima ispričati sve što znaš?

„Ćelo Ramiz“: Sve! Kunem ti se Juso u Kur`an, ali samo ti meni daj riječ da dan poslije ovoga...Ali odmah Juso ja ne mogu da izdržim.

Jašarević: Ramize, ti si mene ko čovjek, ko čovjek ti si mene plijenio, plijenila me tvoja osobina koja je izražena u mogućnost.

„Ćelo Ramiz“: Juso ne interesuje me.

Jašarević: U mogućnost organizovanja i vođenja ljudi. Ali sam bio svjestan da griješiš i želio sam ti pomoći i sad ti želim pomoći! Ali nemoj od mene tražiti...

„Ćelo Ramiz“: Ne mogu da izdržim ovo...

Jašarević: Izdrži. Moraš izdržati. Moraš biti jak. Pomozi nam, pomozi nam! Je`l bilo, naprimjer, govora o formiranju paravojnih snaga, golemih?

„Ćelo Ramiz“: Ne razumijem pitanje...?

Jašarević: Oko ovih tumačenja da se vama prijeti, tebi, Caci, eto Sandžaklijama i tako dalje...Da li je tu bilo ideja, eto mi imamo svoje snage, imamo 9-tu mtbr, imamo 10.bbr, imamo još ovu, još ovu jedinicu, pa ćemo biti snaga, pa ćemo se pobiti, pa ćemo otvoriti rat sa MUP-om?

„Ćelo Ramiz“: Pa jeste bilo...

Jašarević: Ko je iza takvih ideja stajao?

„Ćelo Ramiz“: Juso ne znam. Meni je sve ovo nekako spontano ispalo. Uglavnom znam da je Sefer, da je Sefer, to što je radio, diz`o tenzije! On je bio perspektivan.

Jašarević: Dobro, dobro, ovaj dio smo negdje završili...

„Ćelo Ramiz“: Dobro. Je`l mogu ženu da nazovem, da joj kažem da se ne sekira ništa oko mene, osmi je mjesec trudnoće...?

Jašarević: I to će ti omogućiti...

....

Ima ovog razgovora još ali je i ovo dosta da se razluči šta se htjelo poslije akcije „Trebević 2“ – da se smjesti, opet, Seferu. „Ćelo Ramiz“ je popustio u roku pola sata i počeo svu krivicu da svaljuje na Sefera Halilovića jer je to shvatio kao sopstvenu kartu za izlazak iz pritvora u prvoj fazi dok se u drugoj fazi svoje saradnje sa službama bezbjednosti mogao nadati i privilegijama. Nestalo je držanja žestokog momka po kojem su ga građani Sarajeva prepoznavali prije, tokom i poslije rata. Prvo je predlagao da ga ubiju, pa je kanula suza "izdajica" a onda je već, u roku pola sata, privoljen na saradnju. U isto vrijeme dok je „Ćelo Ramiz“ ridao, Seferov isljednik Boriša Delić je Seferu, u želji da ga omekša i poruči mu da su "Ćelu Ramiza" slomili, rekao: „Ćelo trenutno plače! Mislim situacija je takva da su emocije i da dosta otvoreno priča o svemu.“

Sefer ga je saslušao pa je, što je vidljivo na tajnom video materijalu, odšutio nekih pola minute i zatim povlačeći dim cigarete rekao: „To je njegov problem.“

Pošto se do 1.11.1993.g. ništa spektakularno nije dogodilo na Seferovim isljeđivanjima, Predsjedništvo RBiH je na sjednici održanoj istog dana pokrenulo novi talas smjena. Sjednica je održana u 15h i 30m. Na ovoj sjednici je, novopečeni član Predsjedništva RBiH, Ivo Komšić položio zakletvu iako je svega 5 mjeseci ranije u pismu upućenom Izetbegoviću optuživao ga da panično traži oružje za napade Muslimana. Izetbegović je uzeo riječ na samom početku sjednice.

Izetbegović: Ovdje ima jedan pripremljen prijedlog personalnih promjena u Armiji BiH. Ja ću pokušati da ih, kratak je pregled, pa ću još to jedanput iznijeti i oko toga ćemo popričati ako bude potrebno i raspraviti to pitanje. Prije svega glavna promjena sastoji se u ličnosti načelnika štaba vrhovne komande, prema ovom prijedlogu to bi trebao biti Enver Hadžihasanović, dosadašnji komandant  Trećeg korpusa Armije BiH. Onda Muslimović Fiikret bi prešao na dužnost načelnika odjeljenja za praćenje. U 4.korpusu postoje promjene na dužnosti komandanta, umjesto Pašalić Envera, ovoga Arifa, dolazi njegov doskorašnji zamjenik Sulejman Budaković, a na dužnost zamjenika Safet Oručević...Radi odlaska na nove dužnosti kako tu stoji, do daljnjeg razrješavaju se dužnosti i stavljaju na raspolaganje Sefer Halilović, Arif Pašalić i Bahrudin Fazlić. Što se tiče sinoćnje odluke da umjesto Drekovića u Petom korpusu postavimo Dudakovića, koji je komandant jedne od brigada u Krajini, to su promjene do daljnjeg. Glavne promjene se sastoje u pomjeranju Sefera i Arifa. Što se tiče Sefera, za sada ne znamo šta ćemo uraditi, gdje bi išao, neka ga na raspolaganju, pa ćemo vijdeti šta će biti dalje. Dosadašnja istraga je pokazala ako ništa drugo, a ono nekorektan odnos kada je, što se tiče Sefera, u pogledu ponašanja ovih ovdje grupa, i to je u ovome monmentu sada sigurno, kao što je podsticanje ovih grupa na izvjesnu vrstu pobune ili samo prećutno, i to je stvar procjene sada izvjesnih organa. Ali on je znao za ove stvari, nije ih spriječio, naprotv, imao je neke telefonske razgovore u kojima je istina davao malo podrške, dakle ima tu nekih stvari po kojima je on nepodoban za vršenje dužnosti načelnika Štaba vrhovne komande, a da li će biti i više od toga vidjet ćemo. Otvaram raspravu.

Stjepan Kljujić: Pozdravljam smjenu Hadžihasanovića sa mjesta komandanta 3.korpusa i ne znam koliko je teška pozicija njegova da on baš bude načelnik umjesto Sefera, jer Hadžihasanović je pucao po nama 16.maja ovdje sa Mojmila. To treba da mu bude doživotna hipoteka da ne može, mislim, što je Haris rekao ili je patariota ili nije. Znam ja njega to je onaj bez zuba, nosi tamne naočale i druga stvar ta funkcija načelnika, kakva je to pozicija ako imamo vrhovnog komandanta?

Izetbegović: Ja ne znam je li on došao 16.aprila ili maja kod nas? Kada su ga doveli kod nas ja sam mu rekao da mu je to zamjerka što je pucao na nas itd, ali bio je komandant 3.korpusa koji je veliki i ako je bilo nekih grešaka tamo ima veliki broj brigada i po mom mišljenju mi trenutno nemamo boljeg oficira, sposobnijeg, obrazovan, baš onako pravi vojnik!

Rasim Delić: Tri su čovjeka koji mogu rukovoditi štabom: Hazim Šadić, Enver Hadžihasanović i Fikret Muslimović.

Ejup Ganić: Ja znam Fikreta Muslimovića, sposoban čovjek i naravno ta dilema oko bivšeg člana KOS-a itd. Mi smo znali za napade na Sarajevo, pa Patriotska liga je radila non stop i prepuštam većini kada je Muslimović u pitanju. Ovoga Hadžihasanovića ja poznajem, bio je dugo ovdje u Sarajevu, kao neka desna ruka Seferu, jer Sefer je bio na čelu Patriotske lige, pa TO-a i tu je od početka i prije. E mi smo smijenili Sefera uglavnom iz razloga nezadovoljstva dosadašnje borbe, to je bio jedan od razloga, pa smo doveli Delića, a u sadašnjem trenutku ako trebamo da zamjenimo Sefera, mislim. Enver i on su bili bliski saradnici, ja znam ovdje dok je bio Hadžihasanović on je gledao u Sefera kao u lidera. Što se Sefera tiče, tu stvar treba dovesti do kraja, utvrditi taj njegov nekorektan odnos i tražio sam i od Delića da pročita izvještaj sa tih saslušanja njegovih da bih i ja mogao da zauzmem stav. Jer ljudi dolaze, znate, govore kako će doći do pada morala i do osipanja u Armiji jer on ima popularnost, ne znam kolika je, ali je ima. Znam da doboro kotira, a eto i ti si Harise bio u Konjicu i Mostaru. Sefer jeste malo komotniji čovjek kada su u pitanju političke izjave i on odudara od standardne forme vojnika, ali većina naših komandanta je došla, dok je on uvelike već radio! Mi bi morali tu stvar profesionalno izvesti do kraja i da kažemo da li se smjenjuje radi što nema rezultata ili ti nekorektni odnosi ili...Ipak, on je tu od prvoga dana, doći će do demoralisanja boraca, znate imate njega, njegove spotove,prisustvo na terenu...

Mirko Pejanović: Kada je Sefer u pitanju, meni je lično žao što se stvari odvijaju ovako kada je on u pitanju. A ja sam zato da se sa Seferom obavi razgovor i učini sve da on ne bude povrijeđen!

Rasim Delić: Ne znam da li da čitam i je li to raščišćeno do kraja ili nije. On ovoga momenta ima takve odgovornosti da ne može biti načelnik Glavnog štaba, a da li će krivično odgovarati, što ja lično ne bih volio. ne znam. Ali ako ovako se nastavi on neće biti zadovoljan, jer nije zadovoljio svoje političke ambicije i mi to moramo imati u vidu da je on imao i ima i takve svoje političke, ali i vojne ambicije. Evo ovdje je osam strana informacija ja mogu čitati ako želite...

Nijaz Duraković: Ne treba to čitati. Ovdje stoji da Sefer ne može biti načelnik štaba i to treba izvršiti i na jedan dostojanstven način, zaštiti čovjeka, njegov integritet. To ako su i ako će Ćelo Ramiz i njegovi lopovi nositi Sefera na majicama u što čisto sumnjam, a o tome buba cijela čaršija. Vojnička smjena treba da bude i...

Stjepan Kljujić: Možemo li mi ovaj papir usvojiti, a što se tiče Sefera,ovdje piše da je na raspolaganju, pa da neprejeudiciramo ništa. Šta god sada da pričamo o slučaju Sefera dok se ne završi istraga ne možemo ništa, prema tome ostavite kada bude vrijeme.

Alija Izetbegović: Što se tiče Sefera, ja sam rekao maloprije, ono što se iz istrage može vidjeti, a dobro bi bilo da se materijali dostave i ostalim članovima Predsjedništva, ono ranije, jedna informacija, ne svaku izjavu nego onu...Jer ima rekla kazala...Dosadašnji tok istrage je pokazao da je on nepodoban za obnašanje te funkcije i ono što sam ja do sada vidio i one njegove izjave koje nisu nikakva tajna i njegovih izjava na račun Delića. Drugo je pitanje šta se zasniva na izjavi Ramiza Ćele i ima tu izjava koje terete ali nije to u pitanju, u pitanju su njegove direktne izjave koje ga čine nepodobnim. Istraga je u toku a vidjećemo kasnije.Drugu stvar sam želio, da kažem a to je da nema nekorektnih odnosa. Razgovarao sam sa načelniikom bezbjednosti da ga upozorim, jer je došla neka priča da su neki ljudi pretučeni itd. Jer u slučaju ovoga Ćele, ljudi su nasrnuli na njega kada su ga vidjeli i on je tada bio pretučen, a ostali odnosi u istragama su korektni. I prigovorio sam što Sefera saslušavaju do iza ponoći. To nije potrebno, i to nije...Što se tiče Cace, meni je žao da je ubijen, jer ja sam insistirao da se on ukloni i odavno je obilazio ko mačak oko vruće kaše...Do toga nije smjelo doći, jer trebalo je sve osigurati da čovjek ne bude ubijen...

Sumnjam, opravdano sumnjam, da Izetbegović nije znao kako se to ispitivalo „do iza ponoći“. Znao je Izetbegović i, „Munju“, i Muslimovića, i Mujezinovića, i Jašarevića, i Ugljena, kao i njihove metode. Dobijaomje Izetbegović dnevne izvještaje i izjave iz Državne bezbjednosti. Sefer je bio progonjen ali je i u prostoriji dva sa dva Državne bezbjednosri izjavio:

Bezbjednjaci Borša Delć iz SDB-a i Himzo Popović iz SVB-a su, 03.11.1993.g., u vezi saslušavanja Sefera Halilovića dan ranije, napisali službenu zabilješku:

„Dana 2.11.1993 godine, tokom informativnog razgovora sa gospodinom Seferom Halilovićem, isti je naveo da njegovi nesporazumi sa gospodinom predsjednikom Predsjedništva Alijom Izetbegovićem počinju od perioda Halilovićevih zahtjeva i nastojanja za pretpotčinjavanje rezervnog sastava MUP-a, Armiji RBiH. Taj period je okarakteriosao kao period blagog nesporazuma koji eskalira do nerazumjevanja i drugih nesporazuma posebno po pitanjima: rada i funkcionisanja Ministarstva odbrane, Vens – Owen-ovog plana, zatim neslaganja oko podjele BiH po etničkom principu i o neslaganju oko načina postavljenja gospodina Delić Rasima na dužnost k-danta GŠ ARBIH. Halilović je, takođe, rekao da je u užem krugu izjavio da je gospodin Predsjednik politički diletant, da je neodlučan i sujetan, te da odabir ljudi na rukovodeća mjesta vrši po kriterijumu poslušnosti i odanosti, a ne po kriteriju stručnosti i znanja. U isitm prilikama gospodina Predsjednika je oslovljavao kao IHTIJAR. Također je predsjedniku zamjerio što je porodicu poslao u Zagreb, a zatim u Tursku, ističući kako je njegova uža porodica u Sarajevu. Halilović je kategoričan da ovaj dio razgovora neće potpisati u obliku izajve.“

Seferovo isljeđivanje imalo je metodu fizičkog i psihičkog iscrpljivanja. Bezbjednjaci bi ujutro oko 7 sati došli po Sefera i saslušavali bi ga do ranih jutarnjih sati: nekada do dva, tri, četiri, pet a onda bi došla druga ekipa bezbjednjaka u 7 ujutro i nastavila sa ispitivanjem. Kada je Seferovo isljeđivanje, snimanje, montiranje i saslušavanje doseglo vrhunac Seferovog strpljenja jedno jutro je, čekajući inspektore da dođu po njega u isto vrijeme, na isto mjesto i da ga istim putem odvedu na još jedan dan psihičkog mučenja u prostorijama SDB-a, Sefer je uzeo telefon i pozvao Aliju Izetbegovića. Nije ga bilo u kancelariji. Po sjećanju, mislim da su njegovi službenici kazali da je u Zenici. Onda je Sefer pozvao Ganića – Izetbegovićevog nezvaničnog zamjenika, kako se Ganić više sam „predstavljao“ jer takva funkcija nije postojala. Ganić će sve uredno prenijeti Aliji – rezime je Seferovih razloga u telefonskom pozivu Ganiću. Sefer je kazao da je za stvaranje i odbranu RBiH živote položilo mnogo pripadnika naše uže i šire porodice; da su uglavnom svi ostali bez svojih imovina i da su svi morali napustiti svoje domove. Dodao je da ga SDB već pola mjeseca maltretira isljeđujući ga, da to znaju i on (Ganić) i Alija, ali da ništa ne čine da to zaustave. Zaključak je bio: Alijina i Silajdžićeva porodica su u Turskoj. Tamo su i Seferova braća i rođaci koji znaju šta je Sefer sve dao za RBiH. Rekao je Ganiću da ako ga nastave maltretirati, da on (Sefer) ne zna kako će njegovi rođaci dalje reagovati jer nema kontakt s njima. Razgovor je bio završen. Nastao je muk. Inspektori koje smo očekivali svaki čas na vratima – nisu se pojavili ni u 9, ni u 10, 11, 12, 13h...Nisu se pojavili uopšte taj dan. Ni ujutro također. Tek oko podne zazvonio je telefon. Javili su da više nema informativnih razgovora. Nekoliko dana poslije toga telefonom je nazvao Jusuf Jašarević. Bio je 22.11.1993.g.

Jašarević: Jusuf je, kako ste?

Sefer: Pa eto tako, biće bolje nadam se.

Jašarević: Je li bolje išta? Kakvo je raspoloženje? Čuo sam nešto da vas žuč muči, reče mi Vehbija?!

Sefer: Niti je zdravlje dobro, niti je raspoloženje dobro. No, o tom po tom!

Jašarević: E, jebem mu majku, ne dajte se. Ja imam ponovo, nekako vazda dobijam neke neprijatne zadatke, ali šta ću kad nema drugi nekao da ih, a ja nemam na koga prenijeti, a svi ih prenose na mene. Ja imam obavezu da Vam prenesem da bi bilo nužno da te prostorije napustite jer treba da dođe novi načelnik da sjedne tu. Hadžihasanović.

Sefer: Nema tu nikakvih problema.

Jašarević: Pa eto ja bih vas zamolio, ja bi vam to prenio, pa ako ima neki prostor ili nešto da to zbrinemo, a ovi bi Zorlakovi nekako to inventarisanje izvršili to pogledali. Uzmite Vi svoje lične stvari itd.

Sefer: Ja bih samo odavde išao kući. Ne znam gdje bi drugo. Ili u istražni zatvor po mogućnosti!

Jašarević: Nemojte, nećete Vi...Vi nemate nikakvih ograničenja oko vašeg kretanja, slobode, prijema ljudi...

Sefer: Ja bih zato zamolio da mi se za ovo vrijeme izda rješenje, a ako ne, ja ću obavijestiti ovu međunarodnu i domaću javnost i stupiti u štrajk glađu u koliko ne dobijem rješenje da sam bio u kućnom pritovru i da je sa mnom vođen informativni razgovor!

Jašarević: Dobro, vidjet ćemo, ali nema institucije kućnog pritvora!

Sefer: Da se napiše tamo da su mi bile onemogućene posjete i da su mi bili onemogućeni kontakti i da sam bio na informativnim razgovorima. Jednostavno tu je 500 ljudi vraćeno koji su htjeli da dođu kod mene...

Jašarević: Dobro taj ćemo dio sagledati...

Sefer: I još nešto da ti kažem...Po pitanju ovih zvanja...Ima istražni sudija, ima zatvor ima sud, nisam ja običan kriminalac da kome se digne ona stvar, zatvori, pritvori, odredi, vrati. Nema smisla više!

Jašarević: Nema govora ni o kakvim zatvorima i o tom pitanju nek kaže ko je nadležan.

Sefer: Kome padne na pamet tu me drži, niti govori išta, samo pozove. Ja sam od 12 – 18 sati dnevno tamo ko na ispovijedi! Prema tome više nemam šta ni da dodam ni da oduzmem!

Jašarević: Dobro gospodine Sefere. Živjeli i sve najbolje.

Jašarević je, iako je već bio podnio krivičnu prijavu protiv Sefera radi „državnog udara“, i u ovom razgovoru bio miran, tih, servilan, ljubazan, baš kao i u noći prije nego će krenuti akcija „Trebević 2“. Bodrio je Sefera „da izdrži“ što je bio vrhunac licemjerja. Sefer je i njemu, kao i Ganiću, uputio sličnu poruku: ili hapsite ili više ne dolazite. Naravno da su odustali. Kome bi na svijetu mogla biti dovoljna Mujezinovićeva, Muslimovićeva, Jašarevićeva, Alibabićeva ili Ugljenova službena zabilješka da uhapse bilo koga na svijetu a ne kamo li osnivača i prvog komandanta Armije RBiH.

Sefer Halilović je uskoro otišao kući ne želeći da učestvuje u primitivizmu zvanom "primopredaja kabineta" što je poslastica sa dvorske budale. Kroz naš stan u tom periodu Seferovog boravka "na raspolaganju" prošlo je na stotine ljudi koji su se interesovali za Sefera. Borci, komandanti, narod tražili su Sefera nazad u Armiji. Taj pritisak osjetile su i vodeće državne institucije pa su gotovo pola godine proveli u razgovorima, dogovorima, zasjedanju i rješavanju Seferovog statusa.

RASIM DELIĆ: „SVAKI DAN ME NEKO PITA ZA SEFERA...“

MIRKO PEJANOVIĆ: „SEFEROV SLUČAJ OPTEREĆUJE ARMIJU, NAROD, JAVNOST, AKO HOĆETE PRAVO I NAS OVDJE...“

Pored tajnih sastanaka na koje je Sefer često pozivan, od trenutka kada je smjenjen 1.11.1993.g., od strane Izetbegovića, Ganića i drugih pregovarača, njegov slučaj koji je to postao reakcijom naroda bio je vrlo česta tema narednih pola godine na sjednicama Predsjedništva RBiH. Naime, članovi Predsjedništvaa RBiH pokušavali su iznaći rješenje koje bi njima olakšalo poziciju barem na kratko kako bi, s druge strane, javnosti posalali pozitivnu sliku. Ganić je, nakon sjednice Predsjedništva RBiH od 27.11.1993.g., pozvao Sefera rekavši mu da se „Silajdžić koprcao na sjednici“, pritom misleći na rješenje Seferovog statusa. Zaista se, Silajdžić, „koprcao“ prve dvije – tri sjednice Predsjedništva RBiH dok, očito, nije shvatio da je Sefer najveća žrtva Izetbegovićevog sistema, onog sistema koji se spremao da, kad – tad, dokusuri i samog Silajdžića. Petnaestak minuta prije sjednice Predsjedništva RBiH od 14.12.1993.g., koja je počela u 18h, Ganić je pozvao Sefera na telefon rekavši mu kako će Izetbegović i on (Ganić) danas okajati grijehe prema Seferu. Mislio je, vjerovatno, na političku rehabilitaciju dodjeljivanjem onoga što je Seferu zpravo nepravedno oduzeto – generalskog čina. Sama sjednica nije predugo trajala jer je ratna dinamika, a već su uveliko trajali pregovori o podjeli RBiH, nametala brze dogovore.

Izetbegović: Dobro, evo, prijem u aktivnu vojnu službu i proizvodnju u činove generala njih 10 – 12, koliko ih ima na spisku.

Delić: Prošli puta smo raspravljali i znate šta je bilo sporno.

Izetbegović: Sad je ovo. U čin brigadnog generala, u prvi generalski čin, proizveli bi se Hadžihasanvić Enver, Šiber Stjepan, Divjak Jovan, Hajrulahović Mustafa, Vranj Sulejman, Karišik Meho, Karavelić Vahid, Šadić Hazim, Dreković Ramiz, Pašalić Arif i Suljević Zićro. Dakle jedanaest.

Kljujić: Neka im je sa srećom, mislim da već imamo dosta generala. Dvanest za našu državu je dosta.

Delić: Ovdje su u pitanju ja opet mogu ponoviti, komandanti korpusa, zamjenici, načelnici uprava i imamo i tri čovjeka koji su počeli i prije rata u Patriotskoj ligi itd...Vi znate da je sporno unaprijeđenje Sefera Halilovića. Mi smo ponovo razmotrili na kadrovskom savjetu i donijeli odluku da on ne ide.

Izetbegović: Imamo li primjedbi na ovo?

Duraković: Možda bi ipak bilo dobro da se Sefer uvrsti na ovu listu. U toku ste pa da ostavimo kao mogućnost.

Kljujić: Predsjedniče, mislim da ovo što je g.Duraković rekao zaslužuje jednu diskusiju ovdje, jer ako ga mi proizvedemo u generala onda moramo snositi i posljedice tretmana i moramo biti čisti da je on to zaslužio.

Delić: Ja bih inače volio da jedan stav na kraju ili nekom drugom prilikom kada je riječ o Seferu. Mi moramo politički zauzeti stav ili ćemo ga goniti i ići na to. Moram, jer mene svaki dan neko pita za njega i šta je s njim?!

Kljujić: Ali neka nam neko predoči argumente za i protiv?

Delić: Materijal je, koliko znam, poslat.

Kljujić: Ja to nisam dobio.

Pejanović: Ja ću podsjetiti, mi imamo jedan od zaključaka, a ne znam je li ušao u arhivu, pošto mi te zapisnike ne usvajamo nego samo ide, a to je da dobijemo armijski i policijski izvještaj o Seferu. Mi taj izvještaj nismo dobili, to su izgleda dobili samo neki ovdje...I predlažem neku zajedničku odluku koja bi omogućila da možemo na taj slučaj staviti tačku. I da vidimo je li Sefer kandidat ili...Opterećuje on Armiju, narod, javnost, a ako ćete i pravo, i nas ovdje.

SILAJDŽIĆ: “ZASLUGE MOŽETE UMANJITI SAMO AKO IH NEKO IMA! SEFERU MOŽETE UMANJIVATI ZASLUGE JER IH IMA. DRUGIMA NEMATE ŠTA UMANJIVATI!“

ALIJA IZETBEGOVIĆ: „PUNO JE SEFER URADIO ZA ARMIJU. ON JE VODEĆI ON ODNIH LJUDI KOJI SU 1991.G. ORGANIZOVALI OTPOR. TO BIH JA MOGAO DA POTVRDIM...IMAMO 15 GENERALA. OD MNOGIH KOJI NOSE TAJ ČIN ON JE URADIO MNOGO VIŠE!“

FAHRO RADONČIĆ: „POPUŠILI SU GA DELIĆ I MUSLIMOVIĆ!“

Sefer je nekoliko dana pred sjednicu Predsjedništva RBIH tražio od njih da zauzmu konačan stav kada je u pitanju „njegov slučaj“. Tražio je ili povratak u ARBiH ili penzionisanje, ili bilo kakvo ali konačno rješenje pola godine od kada je „na raspolaganju“. Sefer tada nije mogao znati sa koliko muke i opterećenja se čitava država bavila „njegovim slučajem“. Nije ni sanjao koliko se ljudske zloće nataložilo u ARBiH koju je, sa svojim saradnicima, oformio. Takođe, pismo – zahtijev poslao je i na adresu premijera Silajdžića ne znavši da je upravo Silajdžić bio veliki zagovornik obračuna sa Seferom krajem 1993.g. Međutim, u Silajdžiću se nešto prelomilo. Okrenuo je ćurak. Dana 11.4.1994.g. pozvao je Sefera telefonom:

Silajdžić: Halo?

Sefer: Halo?

Silajdžić: E, Sefere šta ima, kako je?

Sefer: A, Boga mi, dever dunja...

Silajdžić: Evo da ti kažem, primio sam ovo tvoje pismo i da ti pravo kažem ja sam te i ranije zvao ne znam jesu li ti rekli to?

Sefer: Nisu mi rekli.

Silajdžić: U vezi sa ovim što je ovdje napisano, razgovarao sam sa Alijom i razgovarali smo o tome i tako. Mislim, dobro sad je to prošlo, nego ti dođi, evo ako možeš danas popodne da popričamo...

Sefer: ...u koje vrijeme?

Silajdžić: Samo malo...U tri imam...evo možeš li u pet sati?

Sefer: Može.

Silajdžić: Važi, vidimo se.

Sefer: Važi, prijatno, vidimo se.

Na sjednici Predsjedništva RBiH od 26.4.1994.g., s početkom u 16h, tačka dnevnog reda bio je „slučaj“ Sefera Halilovića.

Zdravko Đuričić: Ima prestavka za rješenje statusa Sefera Halilovića.

Izetbegović: E, da vidimo šta ćemo tu.

Đuričić: Ima onaj odgovor Delića od 13.4.

Izetbegović: Imamo predstavku, imamo imenovanje, imamo odgovor komande. Ovdje ćemo imati vjerovatno izvjesna nesalganja. Ako mene lično pitate, mislim da on treba da dobije taj naziv. Kratko da vam kažem, mislim da treba. Puno je on uradio za Armiju. Što se tiče funkcije, to je drugo pitanje. On je vodeći od onih ljudi koji su organizovali otpor 1991. godine, to bih ja mogao da potvrdim. Jedan od sposobnih ljudi i ja ću glasati da se on imenuje, a vi izvolite pa se opredijelite.

Ganić: On je bio prvi u Armiji, pa onda drugi pa su tu neke oscilacije. Očigledno da će on završiti negdje, ali ne tamo gdje i ovi oficiri JNA. Vjerovatno se neće njima pridružiti. Ako se pogleda spisak ostalih ljudi koje smo mi proizveli u čin generala mislim da...

Izetbegović: Pogotovo kada se uporede neka imenovanja nekih ljudi koji su generalske epolete manje više zaradili foteljama. Biće kritike! I bilo je!

Divjak: Vi znate da su postojali opravdani razlozi koji su i sada zbog zaštite interesa i bezbjednosti zemlje i Armije ne iznose, zbog čega je on i smijenjen u novembru. I drugo, čini mi se da bi njegovo proizvođenje u čin generala stvorilo određeno stanje među pripadnicima Armije. Vi znate da sam ja u junu mjesecu bio za to da on ostane komandant i bilo je razloga da tako bude, ali od perioda stavljanja na dužnost načelnika pa do novembra bilo je dosta stvari koje umanjuju njegov doprinos stvaranju Armije. Treba reći da je on neosporan. Stav štaba je da ne bi trebao da dobije čin generala.

Silajdžić: Ja mislim da bi to trebalo učiniti. E sada kada je u pitanju umanjivanje prethodnih zasluga. Znate zasluge možete umanjiti samo ako ih ima, a ako pričamo o zaslugama onda ih taj čovjek, ipak otvoreno treba reći ima, više nego mnogi koji su, hoću reći njihove zasluge se ne mogu umanjiti jer ih i nemaju, onoliko koliko ih on ima. Ejup je govorio o rasporedu na neka druga mjesta i ja se slažem sa tim. Mislim kada je trebalo on je bio na pravome mjestu. E, da ovako kažem, oni ljudi koji su poslije imenovani, da budem sasvim otvoren su se kasnije priključivali ili ako hoćete bili na drugoj strani dok je on radio posao. Budimo otovreni. Veliki broj tih ljudi je bio na drugoj strani dok je on radio posao. Oni su generali on nije!

Ganić: Samo da dodam ovo da je Duraković dao svoje mišljenje i da podržava prijedlog, jer ne može prisustvovati sastanku.

Komšić: Imenovanje u čin generala, što znači vraćanje u Armiju?

Ganić: To nije odlučeno, to je naše da li tamo ili ovamo...

Pejanović: Možda malu sjenku unosi i ovo što je štab tražio i procjenio. Međutim, volio bih ovo reći ako ima nekog grijeha onda taj grijeh uzimamo na sebe kao Predsjedništvo. I taj grijeh kažem, ako ga ima,kažem ako?! Mislim, ja sam lično radio sa Seferom prva tri mjeseca kada sam došao u Predsjedništvo, Kljujić možda više i duže, i to su bili najteži periodi naše odbrane...Mislim da možemo donijeti odluku i njegovom proizvođenju u čin generala. I drugo radi očuvanja odnosa da on ne bude raspoređen u štab, nego na neke druge dužnosti. I da ovo ne objavimo u javnosti!

Lazović: Podržavam ovaj prijedlog.Nema razloga da se ne objavljuje,ja ne znam da li će to izazvati neke nove situacije koje se mogu respektovati kod komandnog kadra..

Izetbegović: On nikada nije javno optužen za neke stvari,samo je rečeno da postoje okolnosti i jednostvano dva čovjeka nisu mogla zajedno. Pokušali su na dva-tri mjesta i mi smo se opredijelili za Delića. To su bili problemi. Naime, bojim se da činimo nepravdu, ako već imamo 15 generala. Od mnogih tih koji nose taj čin,on je uradio mnogo više. To je problem. A što se tiče rekacija neko će ovo primiti sa zadooljstvomm, neko sa rezervom.

Ja sam za. Da vidimo imamo li....Dobro, idemo na sljedeću tačku....

Odmah po završetku sjednice Predsjedništva RBiH Sefera su pozvali, najprije, Ganić, a zatim, i Radončić.

Ganić – Sefer, 26.4.1994.g., 19h i 15m:

Ganić: Sefere kako si?

Sefer: A, evo zadržah se gore na Breki, imao sastanak sa narodom pa...

Ganić: Ono je prošlo.

Sefer: Nisam te razumio?

Ganić: Prošlo je ono...Znaš?

Sefer: Aha. Prošlo je`l?

Ganić: Jeste.

Sefer: Je li bilo problema?

Ganić: Pa, jebi ga, znaš. Tako, pričat ću ti uglavnom...

Sefer: Dobro.

Ganić: Brigadni je.

Sefer: Dobro.

Ganić: Znaš šta, razgovarali smo malo i o tome. Međutim pazi, sad je irelevantno je li brigadni ili divizijski vjeruj mi...

Sefer: Nije bitno, a što ne objavite to?

Ganić: Ne znam Boga mi. Bilo je prijedloga da se objavljuje i da se ne objavljuje. Ne možemo kriti. Međutim u suštini, pazi na kraju nije bitno. Biće, naravno ne možemo to.

Sefer: Aha...

Ganić: Ali  znaš bilo je malo...Digla se frka na ove generale, znaš eto, u tom smislu, uglavnom da znaš dobio si čin.

Sefer: Ma dobro. A ovaj drugi dio?

Ganića: Ostaje da razgovaramo pa videt ćemo.

Sefer: Tamo iza 12 da sutra dođem je li? Ili popodne bolje?

Ganić: Najbolje je popodne.

Sefer: Dobro Profo, vidimo se.

Ganić: `Ajde živio.

Sefer: Prijatno.

Ganić: Prijatno.

Oko 20h istog dana Sefera je nazvao i Fahro Radončić:

Radončić: Đesi Generale!

Sefer: Ne znam šta da ti kažem. Naljutio si me, ali dobro.

Radončić: Ja tebe?

Sefer: Jesi. Da.

Radončić: Hajde nek je sa srećom taj čin.

Sefer: Živ bio.

Radončić: Milo mi je jako da znaš!

Sefer: Nisam sumnjao.

Radončić: Znam ja da tebe boli briga za to. Jebi ga, ali vidim po reakcijama naroda i boraca, u tom smislu makar rehabilitacija i to. Pa je i zadnjim majmunima jasno da je sve bilo namještaljka!

Sefer: Kad ćeš svratiti?

Radončić: Kad hoćeš?

Sefer: Hajde čujemo se ujutro pa da se vidimo oko 10 –11.

Radončić: Evo ti i Azra čestita.

Sefer: Ti znaš da to meni...Ali hvala ti.

Radončić: Ja znam koliko znači tebi i drugima, ali je bitno.

Sefer: Rekao sam Ganiću. Kaže on Srbi su predložili, a Hrvati prihvatili da se kao ne ide sa saopštenjem. Kažem mu ja pa što sami sebi zabijate autogol u vražiju mater?!

Radončić: Pazi ja nisam znao, meni je novina već bila odštampana, pa nisam htio da dajem, da ti ne naškodi tamo gdje ne treba.

Sefer: Jasno, jasno...

Radončić: Ali mislim da će „AS“ to sutra objaviti. Ja sam to rekao Džemi, to je sigurno. Odmah je bila vojna delegacija znaš?

Sefer: To...

Radončić U Predsjedništvu...

Sefer: To Muslimović i ostali?

Radončić: Ja, odmah bili da traže objašnjenje, kako to da ti dobiješ čin i tako dalje.

Sefer: Imam ja nekoliko papira koje su oni pisali malo prije. To ti je glava boli. Rasim, Muslimović i tako neki...

Radončić: Ma ko ih jebe, popušili su ga oni...

Semir Halilović,

Sarajevo, 31.1.2013.