Turci su, prije dvije godine, za 1.maj zarobili trg Taksim u
Istanbulu i iz 200.000 grla tražili povećanja svojih radničkih prava od turske
vlade koja je, inače, Tursku sa osrednje ekonomije odvela u samu špicu svjetske
moći gdje i danas stoluju. Njihove komšije grci su, već poodavno, srušili pola
svoje države jer su, iako svjetska turistička sila, došli na nivo ciganske
ekonomije pa su radne kancelarije zamijenili uličnom tarapanom lomeći izloge
poput pjanskih čaša vodeći se mišlju "kad' nemamo mi nek' nema niko".
Južnije, španci su, pored Reala, Barcelone, Zare, Mallorce i Andaluzije
pocijepali grla i cipele protestujući protiv ekonomske politike svoje vlade
koja ih je bacila pod dužničko ropstvo MMF-u kojemu manjka osjećaja za kritične
kategorije stanovništva što su odlično, na svojoj koži, osjetili pripadnici
boračke populacije u BiH kad je "furiozna" Vlada FBiH onomad tražila
kreditnu milostinju.
Helem, da ne nabrajam, uglavnom veliki dio radničkog svijeta koristi 1.maj kako bi svoje poslodavce podsjetili da nisu stoka već ljudi, da su im neophodna veća radnička prava i bolje plate te da ne žele učestvovati u tihom kreiranju robovlasničkog društva koje nameću globalizacija i kapitalistička gordost.
Čitav svijet, boljestojeći od našeg, kuka i pomaže, jer boriti se znači nepristajati na stanje bez obzira na ishod, dok se u BiH tradicionalno za 1.maj okreću janjci oko sunca, krčka "radnički" grah sa suhim mesom ili crvče ćevapi i sudžuke na "tihoj" vatri podno kakve planine dok naši ljudi sa sve nesažvakanim zalogajima poručuju"ovima odozgo" da se oni sjećaju i boljih vremena.
Prije one iste dvije godine na prenapučenom sarajevskom vilsonovom šetalištu građanima Sarajeva je kutljačom zamahivao lično Zlatko Lagumdžija glumeći sve ono što on nije. Ljudi su, mirno, stajali u redu da dobiju zamah-dva graha i, usput, vide Zlatka "uživo" koji, siguran sam, nije propustio priliku da proba ispasti kako-tako duhovit. Nakon što bi dobili porciju tu bi ih "slučajno" sačekala lojalna i "spontana" kamera FTV-a koja bi, potom, u Dnevniku 2 emitovala probrane narodne izjave u kojima se hvale "prošla" vremena čija je prikaza u današnjem vaktu institucionalno SDP na čelu sa svojom oficijelnom maskotom Zlatkom Lagumdžijom.
Nema ni u prašumama Amazona te selendre i bruke kakvu sam vidio kada sam jedne godine za 1.maj zalutao na Nišićku visoravan gdje su "naši radnici i građani" obilježavali praznik rada. Poklano je taj dan, brat-bratu, pedesetak janjadi koja su uredno okrenuta i oglodana do sumraka a kokoške, ćevape i ostalu roštiljsku sitninu nisam mogao ni izbrojati a ni očima obuhvatiti ali da se krkalo - krkalo se. Nije njima, taj dan a ni dan prije-poslije, na um palo da traže svoja a kamoli tuđa prava jer dok je ijedan komadić mesa visio na janjećim kostima dotle je bilo "prostora" da raspravljaju o globalnoj politici jer ih od lokala zanima jedino njihov autobus, koliko-toliko, na vrijeme.
Dobro, nikada za 1.maj nisam išao na Vrelo Bosne ali sam prizore sa tog horora znao zraknuti na teveu pa mi je i ta slika bila dovoljna da znam gdje ni u snu ne bih trebao otići da se "odmorim" za 1.maj jer dole sve liči na generalnu probu za Čevljansku koridu na koju, voditelj Milenko, suludo poziva uz poznati poklič "svi su dobrodošli 'sem kiše".
Ne znam koliko će se jagnjadi poklati i pojesti za bh. 1.maj, ne znam koliko će kokoški uspijeti uteći sigurnim rukama bh. "radnika i građana", kojima nikada nije manjkalo truda da bi sebi napravili sijelo, a posebno ne znam koliko će ćevapa zakukati na preddžehenemskoj vatri bh.roštilja, ali znam da će drugog maja mnogi blejati, a to neće biti janjci.
Semir Halilović
Sarajevo, 29.4.2013.
Helem, da ne nabrajam, uglavnom veliki dio radničkog svijeta koristi 1.maj kako bi svoje poslodavce podsjetili da nisu stoka već ljudi, da su im neophodna veća radnička prava i bolje plate te da ne žele učestvovati u tihom kreiranju robovlasničkog društva koje nameću globalizacija i kapitalistička gordost.
Čitav svijet, boljestojeći od našeg, kuka i pomaže, jer boriti se znači nepristajati na stanje bez obzira na ishod, dok se u BiH tradicionalno za 1.maj okreću janjci oko sunca, krčka "radnički" grah sa suhim mesom ili crvče ćevapi i sudžuke na "tihoj" vatri podno kakve planine dok naši ljudi sa sve nesažvakanim zalogajima poručuju"ovima odozgo" da se oni sjećaju i boljih vremena.
Prije one iste dvije godine na prenapučenom sarajevskom vilsonovom šetalištu građanima Sarajeva je kutljačom zamahivao lično Zlatko Lagumdžija glumeći sve ono što on nije. Ljudi su, mirno, stajali u redu da dobiju zamah-dva graha i, usput, vide Zlatka "uživo" koji, siguran sam, nije propustio priliku da proba ispasti kako-tako duhovit. Nakon što bi dobili porciju tu bi ih "slučajno" sačekala lojalna i "spontana" kamera FTV-a koja bi, potom, u Dnevniku 2 emitovala probrane narodne izjave u kojima se hvale "prošla" vremena čija je prikaza u današnjem vaktu institucionalno SDP na čelu sa svojom oficijelnom maskotom Zlatkom Lagumdžijom.
Nema ni u prašumama Amazona te selendre i bruke kakvu sam vidio kada sam jedne godine za 1.maj zalutao na Nišićku visoravan gdje su "naši radnici i građani" obilježavali praznik rada. Poklano je taj dan, brat-bratu, pedesetak janjadi koja su uredno okrenuta i oglodana do sumraka a kokoške, ćevape i ostalu roštiljsku sitninu nisam mogao ni izbrojati a ni očima obuhvatiti ali da se krkalo - krkalo se. Nije njima, taj dan a ni dan prije-poslije, na um palo da traže svoja a kamoli tuđa prava jer dok je ijedan komadić mesa visio na janjećim kostima dotle je bilo "prostora" da raspravljaju o globalnoj politici jer ih od lokala zanima jedino njihov autobus, koliko-toliko, na vrijeme.
Dobro, nikada za 1.maj nisam išao na Vrelo Bosne ali sam prizore sa tog horora znao zraknuti na teveu pa mi je i ta slika bila dovoljna da znam gdje ni u snu ne bih trebao otići da se "odmorim" za 1.maj jer dole sve liči na generalnu probu za Čevljansku koridu na koju, voditelj Milenko, suludo poziva uz poznati poklič "svi su dobrodošli 'sem kiše".
Ne znam koliko će se jagnjadi poklati i pojesti za bh. 1.maj, ne znam koliko će kokoški uspijeti uteći sigurnim rukama bh. "radnika i građana", kojima nikada nije manjkalo truda da bi sebi napravili sijelo, a posebno ne znam koliko će ćevapa zakukati na preddžehenemskoj vatri bh.roštilja, ali znam da će drugog maja mnogi blejati, a to neće biti janjci.
Semir Halilović
Sarajevo, 29.4.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar