PRENESITE BAKIRU IZETBEGOVIĆU DA SKINE SUKNJU - PROŠAO JE RAT VIŠE NE MORA GLUMITI GOSPOĐICU

U prošlom broju magazina "Dani" v.d.urednik ovog lista Dženana Karup ali i Druško, napisala je niz uvreda na koji sam joj poslao reagovanje prepuno činjenica. S obzirom da nije imala muškosti da ga objavi, objavljujem ga ja.

                                                                      REAGIRANJE

Vaš odgovor (plus Derviševićev dječiji doplatak), u prepisci sa Sektorom za komunikacije BPS-a, sadrži nekoliko ozbiljnih neistina vezanih za našu porodicu koje ste, bez ljudske i profesionalne odgovornosti, šeretski ispisali ne držeći se temeljnog kodeksa novinarstva što i nije začudo jer se, u BiH, mnogi ne pridržavaju ni zakona pa zašto bi vi bili izuzetak u sistemu koji je moralno posrnuo i krenuo put deponije gdje će, i vaša novinarska "čast", naći svoje mjesto. U vašem potkraćenom odgovoru pobjegli ste od ozbiljnog sučeljavanja argumenata i otišli u reon uličarskog vokabulara što je odavno manir novine koja je, propadajući, na kraju spala da je, eto, i vi "uređujete" iz čega bi se mogao izroditi dobar materijal za ženskog bh.borata.  

Iznenadio sam se otkud vaše ime potpisano nad tekstove političke naravi, i otkud smjelost da pišete o stvarima o kojima imate skromna znanja, jer ste, manje - više, prepoznati kao priljepak priglupim tekstovima o sarajevskim kriminalcima.  

Na početku reagovanja vas pozivam da sve dokumente koje posjedujete o Seferu Haliloviću slobodno objavite i ne vidim šta vas spriječava da to "izvučete iz šešira" baš onako kako ste se "sjetili" i Ibrahima Derviševića koji se pišući morbidne laži kandidovao za tužbu za klevetu jer naša porodica je apsolutno boračka koja je izuzetno stradala u ratu i nemamo namjeru  dopustiti da Derviševićevo ne znanje i ljubav prema Fikretu Muslimoviću, iskazani kroz primitivizam i neistine, ostanu sudski nekažnjeni.  

Kada je u pitanju dosje koji je o Seferu Haliloviću napravila idiotsko - politička tajna služba nekadašnje vlasti to je dokaz njihove neprofesionalnosti, njihovih devijantnih ličnosti te svjedoči o beskrupuloznosti nekadašnje vlasti čiji recidivi, umjesto u zatvoru, danas sjede u Predsjedništvu BiH kao prepreka bijegu BiH iz mraka u koji su je uveli. Halilovićev montirani dosje, višestruko pretresan na lokalnom sudu ali i u Haškom tribunalu, itekako je poznat javnosti a dijelove tog dosjea sam i sam publicirao na razne načine ismijavajući bezbjednjačke budale od Muslimovića do Alibabića. Osim sramote za one koji su pravili taj dosje i učestvovali u progonu komandanta odbrane RBiH - Halilovića, tamo nema ničeg što bi zagolicalo vašu novinarsku radoznalost jer da ima, vjerujte mi, vaši današnji politički hranitelji bi vam to davno bacili pod nos da nahranite svoju "novinarsku čast" i zaštitite njihove ratom neočešane zadnjice. Naravno Sefer Halilović njje jedini bio na meti "naše" tajne službe već su u obradu uzeli i Mirka Pejanovića, Stjepana Šibera, Amora Mašovića, Dževada Topića, Rasima Delića...i stotine drugih ljudi.  

Nadalje, kada su u pitanju vaše smijurije, preslikane od Muslimovića, Alibabića i Mujezinovića, o radu Sefera Halilovića za KOS dok je službovao u JNA zbog čega su ga, kao, oni počeli pratiti, prisluškivati itd, stvari su lake za objasniti ali ko danas ima vremena da od vas, kao novinara koji prati sukobe lokalnih bandita, pravi političkog žurnalistu? Ipak...

Sefer Halilović je od septembra 1991. do maja 1992. ustrojio vojsku od preko 100.000 ljudi kroz Patriotsku Ligu BiH, formirao štabove u 98 bh.općina, izvršio smotre velikog broja odbrambenih jedinica, rukovodio savjetovanjem u Mehuriću, napisao Direktivu za odbranu suvereniteta i integriteta RBiH, sastajo se sa Alijom Izetbegovićem, Hasanom Čengićem, Rusmirom Mahmutćehajićem i svim ljudima koji su nešto u BiH značili za njenu odbranu, imao raspored svih jedinica PL RBiH u BiH i znao svaki plan odbrane od rušenja mostova do osvajanja gradova. Da je Sefer Halilović, gđo Karup - Druško, bio saradnik KOS-a dok je ovo radio otpora u BiH ne bi ni bilo jer bi svi ljudi koji su radili na otporu bili uhapšeni a jedinice razoružane. Zaista ne razumijem odakle crpite bezobrazluk i hrabrost da osnivača i prvog komandanta ARBiH Sefera Halilovića stavljate u odvratne konstrukcije kojih se ne bi postidili ni najgori četnički portparoli.  

Da vas je zanimala istina trebali ste prvo pročitati dosje "Rekić", potom pronaći hašku izjavu Aleksandra Vasiljevića, i na kraju pratiti haški predmet Sefera Halilovića u predmetu "Grabovica i Uzdol" pa biste dobili odgovore na pitanja u vezi "Halilovićevih" izjava u SDB-u koje su izbačene iz haškog sudskog spisa jer su proizvod nehumanih postupaka tadašnje političke tajne službe koja je držala Halilovića preko 20 dana u kućnom pritvoru, ispitivala ga dnevno u prosjeku od 12-15 sati, uskratila mu pravo na advokata i telefonski poziv porodici, te ga odvodili na ispitivanja pod oružanom pratnjom tajne službe dok su mu, istovremeno, 26.10.1993. poslali naoružane ljude pred zgradu u kojoj je stanovala njegova rahmetli majka sa mnom i mojom sestrom. Bilo je to vrijeme kada su u Sarajevu ljudi ubijani iznutra i vrijeme "velike demokratije" .  

Dakle, Halilovića, čovjeka koji je bio na čelu tima koji je napravio plan odbrane BiH i formirao vojsku odbrane te bio prvi komandant ARBiH optuži špijun, Enver Mujezinović, koji je u maju 1992. preko četničkih barikada došao iz Beograda u Sarajevo, da Halilović radi za KOS. Smiješno. Zamimljivo je i svjedočenje oficira KOS-a Seada Rekića koji je kazao da je tokom boravka u Beogradu imao zadatak od KOS-a da prati Sefera Halilovića kao muslimanskog nacionalisru. Rekić je o praćenju Halilovića izvještavao i Fikreta Muslimovića. Pametnom je i ovo dovoljno: dakle oficiri KOS-a su pratili Sefera Halilovića za vrijeme službe u JNA i proglašavali ga za muslimanskog nacionalistu, a kada su Muslimović i drugovi samo zamijenili uniforme onda su nastavili pratiti Sefera Halilovića ali optužujući ga da je bio za vrijeme službe u JNA saradnik KOS-a. Takvoj podvali mogu vjerovati samo slični vama - malo neuki, malo zlobni a malo i egzistencijalno ovisni. Ko bi normalan vjerovao Fikretu Muslimoviću koji je tukao i ispitivao hodže i hafize!?

Ko bi, zdravog razuma, prihvatio ijednu jedinu riječ od Envera Mujezinovića koji je maja 1992 iz Beograda došao u Sarajeco, u vrijeme kad u Sarajevo ni ptica nije mogla proletjeti.  

Također u antidatiranom (a to vi ne znate pa zalud trošite slova) rješenju o uvođenju mjera Seferu Haliloviću piše da želi da izvrši državni udar a ne da je nekada u JNA radio za KOS. Onda zbog čega je, na kraju, praćenje?

Dakle, Muslimović, Mujezinović i Alibabić pričaju kako kada jer se, prije svega, radi o izuzetno lošim ljudima koji su sopstveni život obilježili sa previše intriga i laži da više ni sami ne znaju šta slagati i kako se izvući iz prljavštine koju su proizveli. I na kraju koji su rezultati praćenja prvog komandanta Armije Sefera Halilovića? Nema ih jer kod Sefera Halilovića nema ništa sporno!  

Dosje je bio potpuno montiran da bi ondašnja vlast imala razlog da maltretira svog političkog neistomišljenika koji ih je optužio za podjelu države i nestanak ogromnog doniranog novca o čemu svjedoče dokumenti.

Da je Sefer Halilović bio saradnik KOS-a kada se sastao sa Alijom Izetbegovićem 2.12.1991. u Hrasnici, gdje je Halilović Izetbegoviću izložio plan odbrane, Izetbegović bi na samom sastanku ili uskoro nakon njega bio uhapšen jer je BiH tada bila debelo u sastavu Jugoslavije. Stvari su potpuno jasne jer su i Halilović i Izetbegović bili na strani odbrane RBiH na čemu je Halilović bjesomučno radio a to ni vama ni bilo kome ne treba ni dokazivati.  

Ako je državna bezbjednost, eto, i htjela ipak da "provjeri" svaku glupost, pa i ovu Mujezinovićevu, zašto je onda prisluškivanje i praćenje komandanta Armije RBiH Sefera Halilovića trajalo preko 3 ratne godine tokom kojih nisu našli ni jedan jedini dokaz protiv Halilovića ali su zato narušili bezbjednost zemlje jer im je čovjek koji je radio na Halilovićevom prisluškivanju, Nikola Maslek, 1995 godine otišao u Beograd! Vi očito ne shvatate kako je pogubno za odbranu države slušati telefone prvog čovjeka vojske koja brani zemlju od tri agresorske države. Vi očito ne razumijete šta znači ako lokalne budale znaju svaki pokret jedinica ARBiH zato što bezbjednost sluša telefone prvog čovjeka odbrane Republike BiH. I vi ne znate da je RDB Srbije u dokumentu br. 2067 izdao nalog da se Sefer Halilović obavezno uhapsi jer se septembra 1991. priključio pokretu otpora od agresora na RBiH. A da li je Srbija ikada tražila Mujezinovićevo hapšenje? Naravno da nije pa sami izvucite zaključke.  

Kada je bezbjednjacima propalo podmetanje o Halilovićevom "radu za KOS" onda su prešli na plan B optuživši Halilovića da sa Ćelom, Cacom, Zukom...želi izvršiti "državni udar" što je glupost ravna prethodnom podmetanju..

Čiji je bio "Ćelo" jasno je jer mu sigurno Sefer Halilović nije davao zadatke dok je Ćelo sarađivao sa SDB-om a nije mu Sefer Halilović obezbjedio ni sva prava od šutanja policajca i građana Sarajeva preko abolicije za oružanu pobunu pa sve do ozbiljnih kvadratnih metara u centru Sarajeva. Sigurno je i da Halilović nije pozvao Ćelu u Hag gdje je, primitivnim vokabularom, svjedočio protiv Halilovića. I Ćeli je, dok je bio u zatvoru, pisao lično Izetbegović a ne Halilović i Ćelo je na posratnom stranačkom skupu mahao zastavama SDA a ne BPS-a. I nije Sefer Halilović, već je Izetbegovićeva vlast Ćelu držala daleko od krivične odgovornosti za zločin u Grabovici, ubistvo svata na Baščaršiji, otimanje novca o građana Sarajeva. Dakle, stvar je potpuno jasna a podmetanje Ćele u krilo Seferu Haliloviću počelo je 1993. kada je bezbjednjački lažov Fikret Muslimović napisao svoju jubilarnu laž kako je Sefer Halilović dajidža Ćeli. A čije je "Caco" dovoljno govori da je ubijen da to sam ne bi rekao a njegovo ubistvo valjda znate kako je teklo. Iz stana ga je izveo Izetbegovićev savjetnik i pratilac a ne Halilovićevi saradnici pa je jasno kome je to "Caco" vjerovao i koga je slušao. Kod Halilovića Caco nije dolazio nikada a raspitajte se koliko puta je odlazio u  Predsjedništvo RBiH i koliko puta je razgovarao sa Izetbegovićem, Mustafom Cerićem ili Biserom Turković i ko mu je odnosio novac. Jeste li se ikada zapitali zašto tajna služba krije Cacin dosje? Zato što bi u njegovim telefonskim razgovorima i u izjavama našli Izetbegovićeve ljude. Na kraju Timur Numić je iz Cacinog štaba prekomandovan za dikretora Centrale SDA a Bajazit Tuzović za Izetbegovićevog vozača pa vidite vi to s njima čiji je bio Caco. Za Zuku je priča vrlo slična: već skoro 15 godina kad god i gdje god može govori primitivne neistine o Seferu Haliloviću pokušavajući mu podmetnuti ratne zločine koje su počinili vojnici pod direktnom Zukinom komandom.

Također i Zuka je dobio stan, raskošnu radnju u centru Sarajeva i čin majora od Izetbegovića lično, a do danas se ne zna kada je promijenio ime i prezime ali se zna da je u BiH ušao kao hrvatski vojnik i da ne odgovara za zločine koje su počinili njegovi vojnici kao u primjeru Rogića kuća. Zukin vojnik Seljahudin Zukorlić završio je kao Izetbegovićev pratilac a pošto vi tamo imate pristojan kontakt malo se bolje raspitajte kada pišete stvari o kojima ne znate ništa. I Ćelu i Cacu su Sefer Halilović i rahmetli Mustafa Hajrulahović željeli smijeniti, a ko ih nije dao postoje dokazi ali i to se raspitajte u Predsjedništvu BiH. Konstrukcija mračnjaka iz bezbjednosti je jasna: Sefer Halilović je, ispade, htio izvršiti državni udar i to sa kim? Sa Cacom, Zukom i Ćelom - potpunim miljenicima Izetbegovića i njegove vlasti. Pa mogli su bar malo bolje montirati.  

Zanimljivo je kako je moguće da šef KOS-a u BiH Fikret Muslimović završi u Izetbegovićevom kabinetu a Sefer Halilović u Izetbegovićevom kućnom pritvoru. Zanimljvo bi bilo znati i kako to da Enver Mujezinović, koji je iz centrale KOS-a u Beogradu došao u  Sarajevo maja 1992, završi kao šef državne bezbjednosti u Sarajevu a da Sefer Halilović završi kao njihov glavni predmet interesovanja. Kako to da glavni agent KOS- u MUP-u RBiH Sead Rekić završi, nakon priznanja da je radio za agresore na podrivanju borbene moći naše države a po naređenju Vasiljevića i Muslimovića, kao oslobođen od optužbi a da Sefer Halilović bude optužen za sve što su ikada na njega nalagali Muslimović i njegovi poremećeni bezbjednjaci. Naravno, da vam i ne pominjem da posjedujem dokaze da se neko iz Predsjedništva RBiH, u sred agresije na RBiH, dopisivao sa Dobricom Ćosićem i Slobodanom Miloševićem.  

Trebate znati da se iza montiranja dosjea Seferu Haliloviću kriju bezbjednjačke spodobe, Muslimović, Ugljen, Alibabić i Mujezinović, a opravdavajući taj montirani politički dosje oni, zapravo, žele da opravdaju atentat na našu porodicu jer su svjesni da bi istraga, kad tad, mogla stići u dvorište nekoga od njih trojice kao izvršilaca volje tadašnje politike.  

Gđo. Karup - Druško, porodica Halilović je, uža i šira, za Republiku BiH dala četiri poginula pripadnika ARBIH i MUP-a od kojih su dvojica nagrađeni Zlatnim ljiljanom i Zlatnom policijskom značkom za izvanrednu hrabrost. Također, imali smo kao porodica još tri žrtve poginule tokom opsade Sarajeva a jedan član naše porodice je ranjen. Od mog oca, mog amidže, mojih dajidža, tetkinih sinova...svi su bili pripadnici Armije RBiH ili MUP-a. Naša porodica koja se zatekla u RBiH bila je uz svoj narod i svoju državu i mi nismo, kao Izetbegovići, Muslimovići i slični, svoje članove porodice slali u Zagreb, na Brač ili u Istanbul za vrijeme agresije na RBiH niti je naša porodica sakupljala novac "za Bosnu" kako su to radili neki članovi porodice Izetbegović. Također nismo, kao Izetbegovići, rat proveli u trenerkama, salonskim cipelama, ispeglanim košuljama i "sigurnim kućama" trezora Narodne banke.

Onda kada je Sefer Halilović bio komandant Armije radio je na odbrani zemlje a koliko je mislio na sebe govori činjenica da i danas nema stana iako su, mnogi, u ratu zaposjedali stanove, vile, kuće i poslovne prostore i to im je bila temeljna preokupacija. Sva naša porodica je, zbog našeg porodičnog učešća u odbrani RBiH, morala pobjeći iz Sandžaka i nikada se tamo niko ni vratio a poznato vam je kako su završavali članovi porodice Izetebgović kojih su se dokopali četnici? Sve ijedan se živ vratio kući pa vi to oko saradnje sa KOS-om vidite s njima.   Moja nana, koja je u agresiji na RBiH izgubila svo troje djece (od toga dva pripadnika ARBiH)!, danas živi u tuđem stanu bez grijanja što je prava mjera Izetbegovićeve "pravde zlatnih kašika", dok su Alibabić, Mujezinović, Muslimović i slične bezbjednjačke spodobe završile u senzacionalnim stanovima a njihovi politički vlasnici uglavnom na poljinskim vilama iako svi skupa nemaju ni dana staža na ratištu. Moj prelijepi rođak, specijalac Senad Fazlić, koji je poginuo braneći Sarajevo ukopan je na mezarju Kovači a vi se raspitajte ko je dozvolio da se na istom mezarju gdje je ukopan ovaj mladić koji je i Zlatna policijska značka Specijalne jedinice ukopa i monstrum Mušan Topalović koji je klao i ubijao nedužne građane Sarajeva. Također se raspitajte ko je zaustavio istrage o ratnom zločinu u Grabovici i u Velikom parku i zašto se ti predmeti još uvijek kisele u Tužilaštvu BiH.  

Na kraju slobodno recite svom štićeniku, ratnom dezerteru Bakiru Izetbegoviću, da nije lijepo da, u nedostatku lične hrabrosti, ispred sebe istura žene i razne muslimoviće da ga brane baš kao što je nekada gurao tuđe sinove da ginu za Republiku BiH koju je on "branio" sjedeći u kabinetu svoga tate. I recite mu, također, da skine "suknju".

Prošao je rat, više ne mora glumiti gospođicu. 

 Semir Halilović

Sarajevo, 9.3.2013.