Dok sam ovih dana sakupljao adrese i tekstove koje objavljuju
proustaški i pročetnički portali, a u namjeri da ih Sefer Halilović tuži za
laži i uvrede, uvidio sam da je bosanskohercegovački mir obična podvala
ljudskom umu jer ljudi, iako su kupili nova auta i stanove i iako idu u
inostranstvo na školovanja i odmore, zapravo žive u ratu, žive rat pokušavajući
da realizuju nešto, makar zrno više, od onoga što im je obećano i "zbog
čega su pošli u rat".
Znam da većina ljudi više ne čita ni novine a kamo li
portale jer je to nepovratno izgubljeno vrijeme i jer odatle možete dobiti
gomilu frustracija koje na vas istresaju psi sa olovkama i tastaturama plaćeni
da reže, laju i pomalo ujedaju. Većina novinara, zapravo, lažu za platu. Baš
kao što se poštanski aparatčik ujutro spremi za posao i sa svog šalterskog mjesta
ponavlja jedne te iste pokrete nekoliko stotina puta dnevno tako i ljudi koji
lažu za platu ujutro popiju kafu, spreme se, stignu na posao, sjednu na stolicu
i - počnu da lažu. Čitao sam nedavno jednu besjedu akademika rahmetli Nedžada
Ibrišimovića, dok se u džamiji obraćao svojoj braći i sestrama, gdje im je
kazao, zamolio ih, da ne čitaju novine makar za vrijeme svetog mjeseca Ramazana
i da izbjegavajući otrovno novinsko mastilo sačuvaju čistotu svoje duše za
vrijeme svetog mjeseca.
Međutim, nažalost, ja često ne mogu da izbjegnem čitanje
novina, portala, gledanje raznih poluidiotskih tv emisija radi posla kojim se
bavim, jurenja pravde (što mi je u opisu posla već skoro 20 godina) i zaštite
integriteta moje porodice koju sistematski napadaju i pokušavaju da sruše oni
koji sebe, javno i ponosno, nazivaju vjernicima, profesionalcima, dežurnim
moralistima i, naravno, analitičarima opšte prakse. U BiH je licemjerje postalo
javno, opšteprihvaćeno i ono što će bh.društvu zakucati zadnji ekser u mrtvački
sanduk jeste nedostatak stida za učinjeno a što ni vjera, ni javni moral ne
dozvoljavaju.
Dobro se sjećam septembra 2001.godine. Vozio sam se sa ocem
po gradu nakon što smo primili optužnicu islamofobične Karle Del Ponte.
Konstatovali smo, znajući da je pred nama teška bitka, da je to posljednja
prepreka prema normalnom životu koji su nam oduzimali, i oduzimaju, oni što se
Boga ne boje. Bila je noć i iako su oko nas pljuštala auta i život na svaku
stranu, ništa od toga nisam osjećao jer postoje trenuci u životu kada tijelo i
um jedmostavno utrnu i odbijaju da se stope sa okolnim svijetom. Taj okolni
svijet ne primjećuje jedno utrnulo tijelo, jednu pritisnutu dušu, niti će tom
okolnom svijetu nedostajati ako to jedno, utrnulo tijelo, napusti ovaj svijet
trpeći nepravdu. Shvatajući da živim u vremenu kada hulje vladaju i orgijaju i
da je to svijet bez ljudskosti i emocija odlučio sam tom istom svijetu pokazati
zube. Odlučio sam se boriti. U tim godinama borbe, dok je moja generacija
smišljala gdje će na ljetovanje a kamo na zimovanje, ja sam sate, dane, mjesece
i godine provodio čitajući i analizirajući arhivu raznih država, institucija,
službi...Poredio sam dokumente, sklapao slike, pravio cjeline, tražio
nedostatke, družio se sa svjetskim i domaćim sjajnim advokatima i jednostavno
postao doktor za politiku, pravne procese, rat i ratnu historiju.
Kada je Sefer Halilović, moj otac, po povratku iz Haga
2007.godine izjavio da je rat za njega konačno završen i ja sam odlučio
"okačiti kopačke o klin" i nastaviti nekkm drugim, mirnodopskim,
putem. Ali, ne lezi vraže!
Bilo je ljeto 2006. kada je Sudsko vijeće Tribunala u Hagu
donijelo odluku da se neće suditi Rasimu Deliću za zločine u Grabovici i
Uzdolu. To je, automatski, značilo da će po komandnoj odgovornosti za grabovički
zločin odgovarati Delalić Ramiz, čiji su ga vojnici vjerovatno iz straha
štitili od odgovornosti, i naravno Ališpago Zulfikar kao komandant OG Sjever 2
pod čijom komandom su se našli oni koji su počinili grabovički zločin. To isto
ljeto u sred Sarajeva napao me je Ališpago. U izjavi policiji, nakon što je
bježao cijelu noć, Ališpago je izjavio da je revoltiran pisanjem u knjizi
"Državna tajna". Naravno - slagao je jer sam znao da ga žulja
Grabovica. Sa mnom u društvu, tada, bio je aktuelni ministar obrazovanja
sdepeovac Damir Mašić. Iako smo Ališpagu uredno prijavili policiji nikada
protiv njega nije podnesena krivična prijava. To dovoljno govori o ugledu
bh.policije koji sve više liče na svoje kolege iz tužilaštava raznih nivoa koji
su se pretvorili u servis mafijaškog aparata koji je progutao BiH. Ta sprega
medija, policije i tužilaštava koji progone sve one koji nemaju
političko-mafijašku zaštitu dosegla je takav stadij da se te veze više i ne
prikrivaju već se siledžijstvo prosipa javno i transparentno pred očima svih
onih budalastih nevladinih organizacija koji sišu pare sopstvenoj državi u
zamjenu za šutnju i okretanje glave od svega onoga što oni koji ih plaćaju ne
bi voljeli čuti.
Godinu dana poslije, u ljeto 2007.godine, u Sarajevu je
izrešetan Delalić Ramiz. Kada se to dogodilo pretpostavljam da je Ališpago pao
u potpunu depresiju jer dok je god Delalić bio živ Ališpago se nadao da će
izbjeći odgovornost za Grabovicu. A onda je, odjednom, ostao jedini grabovički
kandidat. Pokušao je sakupljajući izjave od svojih tzv.vojnika, od kojih su
pola njegovi konobari a ostatak narkomani i ovisnici o Ališpaginom dinaru, i
šaljući ih u Hag da reaktuelizuje suđenje Seferu Haliloviću za Grabovicu. I to
mu je propalo. U međuvremenu Tužilaštvo BiH je otvorilo istragu za zločine u
Trusini gdje je Ališpago prvi na listi komandno odgovornih za taj zločin.
Našavši se u sudaru sa svojim životnim opusom počeo je da pregovara o zločinu i
kazni!
Pisao sam već da je Ališpago, do sada, ispregovarao sa
tužiocem Vesnom Budimir svoju komandnu neodgovornost za zločine njegovih
potčinjenih na Igmanu, u Grabovici, u zatvoru u njeogovoj bazi zv. "Rogića
kuće", u zatvoru muzeja u Jablanici i u toku je, u saradnji sa tužiocem
Budimir, rad na tome da izbjegne komandnu odgovornost za zločin njegovih
vojnika u Trusini. Dok se sve to odvija glupave ogranizacije pripadnika HVO-a,
organizacije žrtava zločina Ališpaginih potčinjenih i proustaški portali pojma
nemaju, ili neće da imaju, da pripadnica hrvatskog naroda, tužilac Vesna Budimir
oslobađa komandne odgovornosti Ališpagu za zločine nad pripadnicima hrvatskog
naroda. Postavlja se pitanje zašto to radi?
Odgovor je krajnje
jednostavan: tužilac Vesna Budimir je u ozbiljnoj finansijskoj krizi, tužilac
Budimir ima deal sa Ališpagom i vrhom HDZ-a, uz asistenciju Željka Komšića, da
za sve zločine za koje mora biti odgovoran Ališpago probaju utopiti Sefera
Halilovića jer je to interes velikohrvatske politike pogotovo jer dolazi
presuda ustašama iz paradržave Herceg-Bosna a s obzirom na dokaze jasno je da
će tom presudom ta ekipa nestati sa lica zemlje. Da li je i igri i veliki novac
mogu samo nagađati ali vjerujem da se radi i o tome te da se novac i obećanja
nude i daju svim nivoima uvezanim u ovu podmuklu političko-mafijašku igru montiranja
ratnog zločina Seferu Haliloviću. Naravno da vrh HDZ-a odlično zna da nakon
presude liderima paradržave "Herceg-Bosna" ustavni prekroj FBiH neće
ići onako kako bi oni, sve do jednog "ugroženi", htjeli. Da bi to
relativizirali i izvukli ozbiljan politički benefit angažovali su tužioca Vesnu
Budimir, probudili su svog agenta Zulfu Alića allias Ališpago Zulfikar,
pokrenuli su svoje medije i nevladine organizacije i sve svoje obavještajne
resurse u SIPA-i kao i u paraobavještajnim strukturama kako bi obespravili
vlastite, hrvatske, žrtve, ponizili sistem pravde, oslobodili pravog krivca za
ratne zločine (Ališpagu) i krivicu za zločin (zločin u Trusini) prebacili u
krilo čovjeka koji sa tim zločinom nema ama baš nikakve veze - Seferu
Haliloviću.
Dokle ide taj pravosudno-politički nemoral govori i
činjenica da je skoro na suđenju za zločin u Trusni, za vrijeme svjedočenja
Milke Drljo koja je izgubila pola porodice u naletu Ališpaginig krvoloka, ona
potvrdila da je pristala da jedna od trusinskih ubica - Handanović Rasema
dobije samo 5 godina zatvora. Kako je to osoba, šta su joj dali i obećali ili
čime su je prevarili, pa je pristala da zločinka koja je pucala u stroj gdje su
streljani njeni najmiliji dobije tek 5 godina zatvora. Vjerovatno da je ta žena,
ta Drljo, sahvatana od strane hrvatskih dušebrižnika opšte prakse koji su joj,
onako "stručno" i prohrvatski, objasnili da je taj njen pristanak u
sklopu "viših hrvatskih interesa". Ne zna ta jadnica, Drljo, da njene
interese "brani" isti onaj koji je odgovoran za ubistva njenih
najmilijih - Ališpago i da je taj isti Ališpago štićenik bračno ucviljene
tužiteljice Vesne Budimir koja se nalazi u naletu velikohrvatstva oličenog u
otimanju novca od svojih potčinjenih službenika.
Kada je u pitanju Trusina, tj. zločin u tom seocetu, nemam
nikakve dodatne potrebe obrazlagati zašto su Gušić Salko ( tadašnji komandant
OG Igman) i Ališpago Zulfikar potpuno komandno odgovorni za zločin u Trusini. O
tome postoji kombi, kombi i po, dokaza - dokumenti, audio i video materijali i
njihova odgovornost na sudu je stvar vremena a nema nikakve dileme da će ih
pravda sustići.
Da Sefer Halilović nema nikakve veze ni sa zločinom u
Trusini ni sa jedinicom "Zulfikar" u vrijeme izvršenja zločina govori
jako veliki broj dokaza, otprilike jedno kamion, kamion i po dokaza. U prilog
ovom pisanju objaviću i nekoliko dokumenata: jedan od njih je onaj od
8.4.1993.godine u kojem zamjenik komandanta 1.Korpusa ARBiH Karavelić Vahid,
mjenjajući komandanta 1.Korpusa Hajrulahović Mustafu, zahtijeva od šefa
bh.Armije Sefera Halilovića da im se, 1.Korpusu, pretpočini odred
"Zulfikar". Doduše ovoga se Karavelić nije sjetio kada je svjedočio
ali nije mu ni tužilac Budimir osvježila pamćenje pokazivanjem dokumenta. Taj
Karavelićev zahtijev je apsolutno realizovan u Halilovićevoj naredbi 4 dana
kasnije, od 12.4.1993.godine koju također objavljujem i iz koje se vidi da
Halilović nikakve veze nema sa odredom "Zulfikar" na dan izvršenja
zločina! Također objaviću i nekoliko dodatnih dokumenata iz kojih se vidi da je
odred "Zulfikar" apsolutno bio u sastavu OG IGMAN 1.Korpusa ARBiH od
12.4.1993.godine, dakle i za vrijeme trusinskog zločina. Sve je u tom slučaju
posve jasno, svima, ali hrvatski i finansijski interesi sada igraju prljavu
igru kojom opertivno rukovodi tužilac Budimir Vesna.
Kada je u pitanju zločin u selu Grabovica tu su stvari,
također, potpuno jasne. Jedinice 1.Korpusa ARBiH su poslane u rejon 4.Korpusa
ARBiH u zonu OG SJEVER 2 kojom je komandovao Ališpago Zulfikar. Ališpago je
naredio upotrebu tih jedinica u akciji naziva "Odbrana narodnih prava Vrdi
'93" koju je lično potpisao i kojom je komandovao. Za vrijeme dok su se
jedinice 1.Korpusa ARBiH nalazile pod Ališpaginom komandom počinili su zločin
nad civilila Grabovice. Ališpago niti je sproveo istragu, niti je pohapsio odgovorne,
već je blokirao ulaz i izlaz i sela. Po presudi Tribunala u Hagu Ališpago je
potcrtan kao odgovoran za vojnike koji su počinili zločin. I pored gomile
dokumenata, izjava, video i audio snimaka za slučaj Grabovica koji Ališpagu
moraju staviti na optuženičku klupu tužilac Budimir Vesna je obustavila istragu
protiv Ališpage u tom slučaju jer je, očito, sa njim postigla dogovor o
pokušaju sprovođenja akcije izravnjavanja krivice za zločine tj. da proba uz
Ališpaginu asistenciju laži ostvariti proustaške ciljeve HDZ-a. Ni HDZ, ni
porodice žrtava zločina, ni razna hrvatska udruženja nisu reagovala na ovo
"čudo neviđeno" što govori da ili to neki od njih ne znaju ili su i
oni neka vrsta Milke Drljo.
Užasno je gledati licemjerstvo na djelu: svake godine isti
likovi se smjenjuju na pomenu žrtvama grabovičkog zločina. Svi su tamo:
predstavnici crkve, nevladin sektor, porodice žrtava, predstavnici hrvatske
politike i svi oni šute o tome da znaju ko je odgovoran za zločine ali svi oni
imaju i političko hrvatstvo u glavi: ne treba njima onaj ko je stvarno kriv za
zločin već onaj od čije će "krivice" imati interesa. Ima neki Drežnjak Josip, predsjednik
udruženja grabovičkih žrtava, koji skoro na svaku godišnjicu zločina u
Grabovici nekako spotakne da je njemu kriv Sefer Halilović.
Ove godine je to isto rekao i dobio tužbu za klevetu jer
očito da je Drežnjaku mrsko čitati dokumente i presude pa tražiti i pronaći
vrlo lako pravog krivca za ubistva svojih mještana već je lakše ići uz interese
politike jer se tako postaje "miljenik" budžetskih sredstava i
idiotskih medija koji potpiruju mržnju jer od mržnje žive. Tako se zatvorio
jedan interesni krug koji, kao, traže pravdu za hrvatske žrtve a u suštini se
bave najprizemnijim licemjerjem i trgovinom. Jadni ljudi, jadne duše čiju
zadovoljštinu jure Budimir Vesna i Ališpago Zulfikar, Čović Dragan i Drežnjak
Josip. Svo to blato i mulj kada se umjesi u kakav "Dnevni list" ili u
nekakav "Poskok.info" dobija svoje prave, društveno bolesne, konture
one zbog kojih je ne čitanje novina i web portala preporučljivo i
ljekovito.
Sve ovo što sam
napisao, materijalne činjenice, potpadaju pod istinu a ona je u bh.društvu
nepoželjan gost. Dok gledam razna haška i bh. suđenja, za ratne zločine,
primjećujem da veliki broj svjedoka ima problem da se sjeti istine dok im laž
klizi kao da je dio njihove nutrine. Jednom sam upratio na teveu aboliranog
kriminalca, danas advokata, Karkin Fahriju kako veli: "Sud je da se
laže". Zna to Karkin odlično i primjećujem da je taj savjet podijelio sa
tužiocem Budimir Vesnom vjerovatno pri jednoj od njihovih zajedničkih sjedeljki
koje su primjetili mnogi koji čak i jednom zalutaju u Tužilaštvo BiH. Inače
Karkin je najnoviji Ališpagin advokat uz Čilić Bajra koji je bh.javnosti zapao
za oko kada je, kao advokat, uhvaćen od strane zatvorske straže jer je jednom
od svojih klijenata pokušao da unese marihuanu. Fino je to društvo, sve s ko'ca
s konopca. Na kraju ovog teksta želim
napisati da je uvijek istina bila proganjana i proglašavana za laž, i da su uvijek oni koji su dolazili sa istinom i koji su
zastupali istinu bivali utjerivani u laž, progonjeni, suđeni pa i ubijani. Samo
su ljudi, na ovome svijetu, stradavali zbog istine, uvijek je laž bila zakonski
i institucionalno zaštićena.
Semir Halilović
Sarajevo, 11.12.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar