PREDVORJE DŽEHENNEMA

Već sam napisao, ali i dalje navijam za samog sebe, da ću se ove, 2013., radosiljati rata nakon što su me raznorazne ćele i zuke stalno vraćale na to tematsko područije kad god bi pokušavali izbjeći sopstvenu odgovornost za zločine koje su njihovi vojnici činili od Sarajeva do Grabovice. Oni su, kao nagradu za zločine i laži, dobijali goleme poslovne prostore u centru Sarajeva, stanove a neki i vojne činove (pa je, tako, Zuka sa 6 razreda osnovne škole postao Izetbegovićev major za šta bi mu u bivšoj Jugoslaviji trebalo još 15 godina škole i još toliko radnog staža), iako pripadaju najobičnijem društvenom šljamu, i tada su silno poželjeli da mirno troše novac, putuju po svijetu, da ih ljudi tapšu po ramenima i da ih niko i nikada ne pita: a je li, majstori, šta 'no bi u Grabovici i Trusini!?   Za isto to vrijeme meni se, koji bi svoje vrijeme mogao trošiti na pisanje lijepih romana, snimanje društveno korisnih dokumentaraca, za nekakvu prozračnu politiku borbe i nade, uzelo nekoliko godina života dok sam, na sav glas, pisao i govorio o tome kako general Sefer Halilović nikakve veze za zločincima i zločinima nema već da ga progone oni koji mu ne mogu halaliti jer on njima nije halalio izdaju i podjelu RBiH, nestanak milijardi maraka donacija, i potpisivanje kapitulacije u Vašingtonu i Dejtonu.   Međutim u destruisanoj zemlji kakva je BiH, u kojoj institucije postoje da bi zadovoljile one koji im trpaju novac u džepove dok provode politiku "zakoni vrijede samo za protivnike", vrlo je teško govoriti o pravdi kao sanjarskoj kategoriji ovoga svijeta za koju se isplati boriti da bi čovjek na Sudnjem danu mogao biti prepoznat i prozvan kao onaj koji je ustao protiv tirana i laži. Svi ostali motivi, pred ovim, padaju u vodu.   Puno je laži i budala u BiH i kako to reče Danilo "Bata" Stojković u "U ime naroda" - "ovaj svet je oštro podeljen na budale i na one koji trpe". Laže se na svakom koraku pa sam, danas, vidio da se laže i na mezarju. Iz današnjih usta Bakira Izetbegovića prodefilovala je mala vojska laži o Armiji RBiH, Rasimu Deliću i uopšte o ratu dok je, mrtav hladan, "obilježavao" godišnjicu preseljenja Rasima Delića kojeg je, inače, samo tri dana ranije indirektno optužio u "Oslobođenju" za pad Srebrenice da bi mu danas odao "počast" jer BiH nije postala velika Srebrenica.   Šta da normalan čovjek napiše kada piše o licemjeru koji se krije iza brade!? Ovo Izetbegovićevo delićanje podsjetilo me na jednu staru crnogorsku izreku koja odlično opisuje odnos Izetbegović (komada dva) -Delić ((jedan k'o dvojica). Dvije su crnogorske protuhe pošle u svijet i dok su putovali pitali su jedan drugog kako će se, tamo, predstaviti ljudima jer ne bi valjalo da kažu ko zaista jesu. "Ti meni profesore, ja ću tebi doktore, a mi znamo koja smo govna."   Ako je, a jeste, bh.historija spala da je zastupaju, krive i drndaju Bakir Izetbegović zv "Miško" i neki JNA klovn sa prezimenom koje asocira na dio govečeta (Polutak) onda je sasvim lahko objašnjivo zašto mladi ljudi hoće da bježe iz ove zemlje, taman prodavali ostatke Berlinskog zida po Europi, jer kada shvate da su ključne poluge u BiH preuzele bu5dale ostaje im samo da kupe kartu jer dok se natove polutci, izetbegovići i sva kasta mladomuslimanskih porodica kojima država ima smisla samo ako je replika njihove mahale po kojoj su hvatali krivine, prođe im i mladost i starost.   Danas 21 godinu od agresije na RBiH naše društvo je, bez prevelike sumnje, izraslo u devijantno područije koje nema snage da sebe pogleda u ogledalo koje nije krivo zato što je slika ružna. Sinoć sam gostovao u emisiji Pošteno i pričao o ratnim zločinima a, zapravo, više o fenomenu neprocesuiranja istih čime se navlači voda na politički mlin koji bi da od BiH napravi historijsko mješano meso za više osoba. Žale se žrtve, udruženja i sva zainteresovana kamarila ljudi kako nema državne politike procesuiranja ratnih zločina. E, tu ste se za.ebali! Ima i to na veliko! To što žrtve nisu i nikada neće na ovome svijetu dobiti pravdu nije ništa sporno jer baš tako je i planirano. Ali to što će ratni zločinci, osumnjičenici za iste i sva krvava bratija dobiti svaki fening nagrade za provođenje politike očuvanja etničkih prostora na kojima će vladati isti oni koji malo lažu, malo kradu, e to je državna strategiia koja nigdje nije zapisana ali je zato provedena njemačkom marljivošću i federerovskom preciznošću.   Tako su građani Sarajeva imali prilike da kahvenišu u Štrosmajerovoj ulici, u epicentru Sarajeva, u kafiću Kiborg čije je vlasnik (bio dok je bio) čovjek čija je vojska poubijala civile u Grabovici a on se pravio mutav - drug i patriota Ćelo Delalić. Stotinjak metara od njega mladež glavnog grada BiH mogla je da đipa i poskakuje uz alternativni ambijent koji je osmislio gazda Zuka, trenutno optužen za jedan a vjerovatno će nabešati još koju optužnicu za ratni zločin, koji se u iščekivanju svekolikih suđenja eto, malo, pozabavio ugostiteljstvom. Malo niže od Zuke stolovao je, dok si nije dohakao, drugi Ćelo, Bajramović, iz čijeg je lokala Estrada kuljao dim od hašiša kao iz Sikstinske kapele dok je, u isto vrijeme, naša policija naplaćivala kazne za pogrešno skretanje ulijevo pedesetak metara odatle.   Naravno da to nije bilo sve. Ukoliko krenete na more mogli ste, a možete i sad, svratiti do Fikreta Prevljaka koji je u ratu malo držao zatvor za Srbe, malo kontrolisao tunel i trgovinu visokotarifnih roba za opkoljeno Sarajevo pa se, onda, poslije rata dosjetio i otvorio neku zajebanciju od motela pod imenom "Palma". Vlast koja je Prevljaka izmislila i pretvorila ga od kerovođe u generala dala mu je ogroman novac, iz budžeta jakako, da se, k'o biva, prekaljeni borci kod njega odmaraju. I, bi šta bi. Prevljak uskoro izgradi još jedan veleljepni restoran, odmah po izlazu iz Konjica, čije ime ne znam ali, što 'no kažu, znam mu gazdu koji je, inače, u slobodno vrijeme predsjednik SDA Ilidže. Pa, bujrum na meso, kod "Fikre".   U centru Sarajeva i pored Sarajeva postoje još dva restorana čiji su vlasnici ljudi koji se tresu kada im se spomene ratni zločin u Grabovici. Inače su obojica policijski doušnici pa policija odlično zna i za to oko Grabovice i za to da se tamo malo krade na kasi, a malo se dila droga međutim kako su u pitanju "ugledni" građani Sarajeva koji su pregalački radili na realizaciji tri etničke male državice njima se te sitnice gledaju kroz prste kao i to što su ljudima otimali pare u opkoljenom Sarajevu.   Zašto sve ovo pišem? Prolaze, šibaju, godine i mladi ljudi niti čitaju niti razmišljaju od sebi, svojoj zemlji i svojim principima već su se prepustili mraku u koje su ih uveli oni koji preko mraka vladaju već dvije decenije. Jer svjetlo, lažno svjetlo koje se stalno nudi i koje je opjevao i Dino Dervišhalidović, ima smisla samo ako se uperi u mrak i bez obzira što i svjetlo i mrak potiču iz istog besmisla jedno su drugom neophodni da bi naplatili svoje usluge. U tom mentalnom, a ne finansijskom, vakumu BiH je izgubila 23 godine.   Ovdje ljudi i dalje misle da je rješenje svih njihovih problema MMF ili neka rijeka para koja će se sliti u njihove čikme i mahale i obasjati njihovu potrebu da izravnaju račune sa svim kompleksima koje su im nabili skorojevići prodajući mraku svjetlo. Ali kako ljudima objasniti da je rješenje u njima samima i da je izgled BiH zbir svih njih i njihovih ponašanja. Stalno slušam ljude kako se žale da nema ovoga i onoga u BiH dok istovremeno urušavaju svaki atom sopstvene energije da urade bilo šta u svoju i opštu korist. Istini za volju mi smo lijen narod, mi smo sjena Istoka i pokušaj Zapada, mi preziremo sebe čekajući da nas drugi zavole, mi smo izdali sebe a žalimo se što su to uradili drugi.   Ima izreka da je čovjek ono što jede. I pije. Ako je tako, ako su nam trbusi puni "Fikrinog" mesa, Zukinih tortilja ili Ćelinih sokića, onda ne znam zašto se čudimo kada se, s vemena na vrijeme - a sve češće, prepoznajemo u životinjskom carstvu.