Bilo je to septembra 2009. kada su u ranim jutarnjim satima
na vrata naseg porodicnog stana zakucali agenti i specijalci SIPA-e sa nalogom
za pretres stana sto je birokratski eufemizam za seosko uznemiravanje po, sto
bi rekao Nedzad Brakovic, zakonu. Iako bi se ocekivalo od robusnih i
istreniranih specijalaca da budu bahati i neumijesni, jer negdje se i ti momci
moraju ispuhivati, to se,ovaj put, nije dogodilo. Cak sta vise pokazali su,
koliko su mogli, simpatije prema kuci u koju su dosli, po naredjenju, dok su
njihove kolege agenti bili ti koji nisu mogli odoljeti da prikazu sav svoj
raskosni primitivizam utrapavsi sa sve cipelama u nas stan. Zalud sam im
govorio: "Izujte se" jer, ipak, cipele su cipele a ovlastenje da
ugazite u stan generala Armije RBiH sa sve cipelama se primitivcima nikako nije
propustalo jer ko zna hoce li opet biti prilike da zaviruju u svaki cosak naseg
stana sa posebnim osvrtom na kupatilo koje, pretpostavljam, krije brojne ratne
tajne.
Nakon nekog vremena prozborise sto su dosli: imaju nalog da
izuzmu dokumente koji se ticu ratnog zlocina koji se dogodio u hercegovackom
selu Trusina 1993. U potpisu naloga sudija Davorin Jukic. Tuzilac koji je
trazio istragu: Vesna Budimir.
Dok cackaju po coskovima, u stanu, cujem medjusobna
dozivanja agenata: Mario i jos nekoliko hrvatskih imena. Taj Mario, prezimena i
lika mu se ne sjecam, ispunio je sebi, moze biti, djecacki san pa se, prilikom
preturanja stana, popeo na krevet za spavanje odakle mu se pruzao nezaboravan
pogled. Bilo je to ponasanje nepristojnog nasilnika. Dok smo, za vrijeme pretresa,
Mario i ja razmjenjivali nekoliko recenica usput mi je Mario zatrazio broj
telefona da se, kao, cujemo jer je, kao, uvidio da ja imam dosta informacija u
vezi sa predmetnim dogadjajem. Naravno ono sto Mario ne zna jeste to da sam ja
znao da je moj broj telefona uzeo kako bi me mogao prisluskivati sto su, neko
vrijeme, bezbjedonosne agencije i radile.
Jadna je drzava koja istrage ratnih zlocina daje u ruke
gomili neprofesionalnih i gladnih sluzbenika lisenih bilo kakve etike i morala.
Jedina predstavnica Bosnjackog naroda bila je izvjesna Dzenana ispod cije se
tihe ljubaznosti krila uobicajena policijska pokvarenost kakva se cesto srece
od policijskog pozornika do istrazitelja drzavnih policijskih agencija. Dok
pretres traje, jedan od pripadnika SIPA-e fotografise svaku prostoriju.
Vidjevsi halapljivost policajca Maria, rekao sam mu da, dok kupe papirice po
nasem stanu, ne diraju one (a takvih je ogromna vecina) koji potpadaju pod
sudsku zastitu Tribunala u Hagu. Gleda me Mario i ne konta. Uzima telefon i zove
tuziteljicu Budimir da je, ipak, priupita: "Veco...." pocinje Mario
intimno oslovljavanje tuziteljice i friske raspustenice. Ne znam da li mu je
"Veca" ("Vex", "Vendi" - mislim, moze i ovo, kad
su vec dogurali i do "Vece") vratila istom mjerom, npr."Markic"
ali je, prenio je Mario, naredila da odnesu sve.
Mislim se: zato i sluzi policija u BiH: da razvozi,
manje-vise, smece. Kasnije ce, ta ista tuziteljica Vesna "Veca"
Budimir i ta ista SIPA vratiti sav oduzeti materijal , neotvoren i netaknut,
jer su prilikom pretresa prekrsili zakon. Sve u svemu: tipicna bh.prica. Dan
prije nego ce u nasem stanu zapoceti jos jedno visegodisnje maltretiranje
namjestaljkom Sefera u kontekst ratnog zlocina, susreo sam se sa jednim
poznanikom, meni licno vrlo mrskim ali bavljenje politikom i istazivanjima
zahtijeva vidjanje i sa takvima, koji mi je rekao da se istraga za selo Trusina
vodi direktno iz Komsicevog kabineta. Iskreno, u prvi mah, nisam u to
povjerovao jer mi je Komsic, iako nesipmatican politicar mahalsko jalijaskih
manira, bio medju zadnjim na listi osoba koji bi se bavili namjestanjem Seferu
odgovornosti za ratni zlocin.
Naravno da se ratni zlocin treba istraziti, naravno da se
ratni zlocinci trebaju uhapsiti i osuditi ali to ne znaci da, onako usput,
trebate nekom pakovati tudje prljave ruke u nevine dzepove. Pitao sam se sta ce
njemu, Komsicu, takva vrsta mrznje i nepravde prema Seferu Halilovicu - covjeku
koji mu je bio sef, covjeku koji je godinama vrlo mukotrpno dokazivao sopstvene
ciste, ratne, ruke, ali nisam imao potpun odgovor na Komsicevu
"upornost". Pitao sam se da li on to zeli da ispadne veci hrvat od
Bobana i Praljka, bolji ustasa od HSP-ovaca, umijesniji udbas od Munira
Alibabica ili, mozda, veca hulja od Fikreta Muslimovica....? Da li on to sa
Zlatkom Lagumdzijom montira Seferu predizbornu hajku u saradnji sa bolesnicima
iz jednog dijela SDA koje predvodi Bakir Izetbegovic i njegovi ratno-poratni
spijuni prljavih ruku i savjesti!? Ma nije Komsic, valjda, takav? Cim sam
pogledao listu osumnjicenih bilo je vrlo jasno i uocljivo, na prvi mah, o cemu
se radi: na listi su poredani svi redom od vrha Armije RBiH do obicnog vojnika
ali je, tom prilikom, izostalo jedno ime: ono Zulfe Alica ili vam ga Zulfikara
Alispage tzv. "Zuka".
Naravno scenarij je bio sljedeci: idu izbori 2010., SDA i
njihov tadasnji saveznik SDP su se pobojali za svoju, tada, unaprijed planiranu
vlast (a usput su plasirali laz o obnovljenom saveznistvu izmedju Sefera
Halilovica i Fahre Radoncica iako je danas, itekako, jasno da se radilo o
Lagumdzijinoj podvali na koju je nasjelo pola mentalno zahrdjale SDA)pa su
odlucili uraditi sljedece: SDP ce dati svoju tuziteljicu Vesnu Budimir (sestru
Lidije Korac i izuzetno blisku rodjaku Zivka Budimira) i dace nekolicinu
svjedoka (Munir Alibabic npr.) dok ce SDA dati Alispagu kao
"krunskog" svjedoka protiv Sefera Halilovica bas onako kako su
nekada, u slucaju Grabovica, isturili izresetanog Delalic Ramiza da laze koliko
ga noge nose. SDA ce poslati i svoje ljude iz "odbora za sigurnost"
predvodjene mracnjacima Bakirom Alispahicem i Fikretom Muslimovicem da iznesu
svoje "strucno" misljenje i usput zastite svoje zlocine lazuci o
drugome.
Da se SDP ne osjeti, ipak, slabiji oni ce citav ovaj proces
namjestanja Sefera u kontekst ratnog zlocina pomoci direktno sa angazmanom
Komsica i njegovih kabinetskih miseva te ce, usput, obezbjediti i pisaniju u
"Oslobodjenju" i "Danima". Ujedno ce, putem istih medija,
zataskavati svaku informaciju koja otkriva njihov plan. Tako su, naprmijer,
novinaru Esadu Hecimovicu ustupljeni pazljivo birani transkripti prisluskivanih
razgovora Sefera Halilovica kiji su Sefera trebali predstaviti kao covjeka koji
nesimpatise hrvatski narod. Tako je "Oslobodjenje", prilikom objave
teksta o akciji Tuzilastva BiH i SIPA-e, izbrisalo onaj dio koji bi
kompromitovao polozaj i namjere tuziteljice Vesne Budimir kao i njene politicke
veze. Za taj dio posla pobrinuli su se tadasnja direktorica pomenute novine
Lidija Korac - hem Lagumdzijina desna, pravna, ruka hem sestra tuziteljice
Budimir. Naravno da je ovaj novinski filter prosao kroz ruke urednice
"Oslobodjenja" Vildane Selimbegovic koja se, umjesto da se crveni jer
je potkrala i mene i moga oca (meni je ukrala dokumente o likvidaciji Musana
Topalovica zv. "Caco" i objavila ih kao sopstvenu senzaciju dok je
mom ocu vec desetak godina duzna nekoliko hiljada, posudjenih, maraka), ponasa
kao moralna vertikala, doduse trenutno nastanjena u predvorju politickog
nemorala. Ah, da ne zaboravim: u tu medijsku pripremu i odrzavanje tople vode,
u prici montiranje Seferu Halilovicu, ukljucio se i lokalni sarajevski pjano,
novinar sa neodoljivom zeljom da postane policajac, Senad Avdic sa svojim,
najcesce, kancerogenim tekstovima baziranim na Muniru Alibabicu - uglavnom, te
njegova novinarka, proustaske orjientacije, Suzana Mijatovic koja je bila na
direktnoj vezi tuziteljici Budimir i njenim pothvatima.
Tako je ta opskurna tuziteljica, citavo vrijeme istrage,
vodila veliku brigu o medjiskim efektima njeniih montiranih istraga koja je
trebala da zadovolji sve, osim pravde. Dakle Trusina? Iako ne postoji nijedno,
ali nijedno, borbeno naredjenje Sefera Halilovica (dok je bio na celu ARBiH)
upuceno jedinici "Zulfikar", iako postoji jasan i precizan vojni
dokument da je u trenutku izvrsenja ratnog zlocina u Trusini jedinica
"Zulfikar" bila pod komandom OG Igman 1.Korpusa ARBiH, iako postoji
citav set dokumenata o tome da je jedinica "Zulfikar" izvrsavala
naredjenja Salke Gusica (patoloskog lazova o svojoj ratmoj ulozi o cemu
svjedoci i jedan paragraf u presudi Tribunala u Den Hagu), iako postoji jasno
naredjenje Sefera Halilovica (zabiljezeno video kamerom) da se ratni zlocin u
Trusini istrazi na prvom mjestu, iako su svjedoci iz vojne bezbjednosti sa
podrucija Hercegovine svjedocili o naredjenju Sefera Halilovica da se zlocin u
Trusini istrazi odmah , iako postoje izjave i dokumenti koji ukazuju i dokazuju
da je jedinicu "Zulfikar" u Trusinu poslao Salko Gusic (postoji cak i
prisluskivani razgovor), iako postoje dokazi da su o zlocinu u Trusini informisani
( ali nista nisu poduzeli da se zlocin istrazi i kazni) svi redom od
Predsjednistva RBiH, preko Gusica i Alispage sve ovo nabrojano, i jos stotine
dokaza i dokumenata koje ne bih da pobrajam radi duzine teksta, nije bilo
dovoljno da mafijasko-zlocinacko bratstvo dijelova SDA i SDP-a ostave Sefera
Halilovica na miru nego su, tek, sa javne manifestacije siledzijstva presli na
tiho, hinjsko, pakovanje istog cilja - podvaliti nevinom covjeku tudji zlocin.
Kakav haram, kakav grijeh! Sta se dalje dogadjalo?
Pa Alispago nije izdzao pritisak medija pa je, uskoro,
uputio jedno pismo a potom se i javno oglasio. Bilo je sve jasno: umjesto
prvoosumnjiceni Alispago je bio saradnik tuziteljice Vesne Budimir. Kada je,
raspojasana, tuziteljica shvatila da ce je Alispago debelo kompromitovati dala
je, u internom razgovoru sa jednim mojim poznanikom, obecanje: uskoro ce
uhapsiti Alispagu. Tako i bi. Naravno da je to bio potez licmjera kojoj nije
uspijelo da preko Alispage, u prvoj fazi postupka, napakuje laznu optuznicu
Seferu Halilovicu pa se, prepavsi se za reakciju javnosti,odmah prekombinovala
i presla na plan B. Taj plan je podrazumijevao sljedece: da uz pomoc HDZ-ovskih
paraobavjestajnih sluzbi, i uz vec nabrojanu asistenciju dijelova SDA i SDP-a,
te uz nemoralnu ponudu Alispagi da bude neka vrsta lazova-pokajnika pokusa za
vrijeme sudjenja Alispagi i njegovim potcinjenim napakovati optuznicu Seferu
Halilovicu.
Tuziteljica Budimir, pored velikohrvatskih interesa te
zadovoljavanja svojih partnera iz SDA i SDP-a, ima jos jedan cilj: da uradi
nesto sto nije poslo za rukom Karli Del Ponte - da uhapsi i osudi Sefera
Halilovica. Radi se, naime, o najprimitivnoj potrebi za karijeristickim
"uspijehom" za ciju realizaciju nije bitan ni moral, ni pravda, ni
cijena vec samo da se zadovolji sujeta i karijerizam promasene zene koja je,
nazalost, u moru bh.promasenih reformi upala na mjesto odakle diriguje
optuznicama za ratne zlocine. Tako se, nazalost, dogadja, da se eklatantni
primjeri vec ociglednih prljavih ruku u ratnim zlocinu (npr. Bugojno) niti
procesuiraju na onom nivou za koji postoje teski dokazi vec se takvi slucajevi
zaobilaze cime se cini usluga nekim strukturama SDA, pa se, tako, dogadja, da
se u Hagu presudjeni slucaj Grabovice, samo formalno otvara i zatvara a da se
ne trazi linija koja je organizovala i provela zlocin, pa se tako dogadja da se
slucaj "Velikog parka" koji bi otpoceo rjesavanje pitanja
teroristicke jedinice "Seve" potpuno drzi u ladici, pa se tako
dogadja da se istraga o atentatu na porodicu Sefera Halilovica uopste ne
provodi, pa se tako dogadja da se ne proceusira likvidacija komandanta 10.br
Musana Topalovica, pa se tako dogadja da se ne otvara pitanje ko je stajao iza
mucenja u zgradi Predsjednistva RBiH, pa se, opet i opet, ne otvara pitanje
Hrasnickog zatvora, pa se ne otvara pitanje zlocina u zoni odgovornosti Salke
Gusica....i tako u nedogled.
Ne.
Ovdje, u BiH, je omiljena tema korumpiranog bh.istraznog i
tuzilackog sistema kako navrat nanos montirati kakvu-takvu optuznicu Seferu
Halilovicu i na taj nacin zadovoljiti odjednom: ustaske ambicije, utoliti zedj
sdaovskih izdajnika i sdpovskih salonskih pacova, nahraniti karijerizam
nemoralnih tuziteljica i skrenuti paznju sa realnih odgovornosti za ratne
zlocine. Medjutim ovdje nije kraj price: tuziteljica Budimir cini jos jednu
uslugu optuzenom Alispagi, nadajuci se u njegove lazi, pa uz istragu i
optuznicu protiv Alispaginih potcinjenih za zlocine u Alispaginom zatvoru
zaobilazi Alispaginu komandnu odgovornost sto je presedan koji nije vidio ni
bjeloruski pravosudni sistem. Gdje ovdje ulijece Komsic?
Naime vise puta, tokom javnih istupa, Komsic se hvalio kako
je on licno zasluzan za istrage u slucaju Bugojno i Trusina poturajuci te
cinjenice kao dokaz svog hrvatstva onima koji nisu niti ce ikada glasati za
Komsica jer takva vrsta politicke naivnosti moze se dogoditi samo Bosnjacima.
Clan Komsicevog kabineta, nekakav ustasa Mato Zeko, umijesao se direktno u rad
tuzilastva prisustvujuci radnjama kojima po zakonu ne bi smjeo. To bi, da je
BiH ikakva drzava - a nije, bio prvorazredni pravosudno-politicki skandal koji
bi, u najmanju ruku, oborio sve dokaze koji su prikupljeni na nezakonit nacin.
Ali ovdje je to: nikome nista. Dok sam jos izucavao skalu montiranja Seferu
uocio sam nepopravljivu medijsko-politicko-policijsko-tuzilacku vezu kojima je
zajednicka nit SDP. Linija svjedoka, uglavnom, pripadala je SDA. Kasnije cu
cuti pricu da su sdpeovski lakrdijasi i bezveznjakovici Rusmir Mesihovic i
Damir Hadzic, uz smijeh, pitali da li se "general prepao" prilikom
pretresa. Naravno informacije o tome kako je tekao pretres dobijali su sdpeovom
linijom. Ne znam da li ih je neko obavijestio, ali ako nije evo ja cu, da je
tom prilikom Sefer bio gospodin i general - kako ga i spada, a da sam ja,
licno, rekao da je to akcija jedne nedovoljno zadovoljene zene. Cisto da mogu,
ako je vec ceif, nastaviti sa smijehom.
Skoro sam, na uglavnom morbidnoj FTV, gledao Komsicev istup
u kojem je najavio osnivanje sopstvene stranke. Tom prilikom, opet, progovorio
je o sopstvenim zaslugama za istrage o ratnim zlocinima ali je, ipak, pomenuo
samo Bugojno dok je Trusinu preskocio. Zna Zeljko Komsic da je bio sudionik
jedne necasne montaze i akter prljave politicke igre a kao buduci samostalni
ucesnik izbora, takodje, zna da ce biti neugodno debatovati o tome kako je
ucestvovao u pokusaju montaze ratnog zlocina Seferu Halilovicu koji je bio i
njegov, Komsicev, sef. Na taj nacin Komsic je pokusao staviti citavu Armiju
RBiH na optuzenicku klupu. E, pa, Komsicu, nece moci. Mi smo, kao porodica,
potukli, pomeli i porazili citav sdaovski paraobavjestajni i mafijaski
polusvijet, sva tuzilastva od onog kantonalnog do onog Ujedinjenih nacija i mi
se, kao porodica, nikada nismo bojali sudjenja i istraga, pretresa i hapsenja
jer znamo, a cak i Komsicev mozdani kapacitet bi trebao znati, da se posteni
ljudi mogu progoniti, mogu se i optuziti ali se ne mogu osuditi!
Na kraju cu, bez ikakvog kompleksa, napisati sljedece:
poznajem puno "Zlatnih ljiljana" i svi oni ne mogu da provode dane i
dane skijajuci na Bjelasnici, svi oni nemaju jarana-tajkuna da im posudi
Mercedes, preskupi, da se vozikaju po Sarajevu i niko od njih ne zaposljava
dokazane ustase u svom kabinetu i niko, ali niko, od njih nije izdao svog
komandanta poturajuci mu lazi. "Zlatni ljiljan" ili "Zlatna policijska
znacka" nisu, samo, kategorije hrabrosti vec bi, morale, biti i kategorije
moralnosti. Ja nisam ratni pacov, Bakir Izetbegovic, pa da pocrvenim kad mi
lakrdijas Komsic kaze: "hoc'mo o ratu!?" jer ja, i moja porodica,
mozemo o tome govoriti sa bilo kim. Niti smo pobjegli, niti smo krali a cijena
koju smo platili za BiH, pa da budem precizan - za Republiku BiH a ne za
ovakvu, danasnju BiH, je tolika da mozemo pogledati bilo koga u BiH u oci. Mi
nismo nase ratovanje naplatili kao Zeljko Komsic, niti smo nasu pravosudnu
golgotu poturali drugima - da i oni vide kako je, niti smo bili beskrupulozni
poput razno raznih budimirki, selimbegovicki, hecimovica i slicnih hulja koji
se odlicno snalaze u vrijeme kada vecina stvari, i postupaka, imaju svoju cijenu.
Semir Halilović, 24.10.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar