I, DALJE NOSI SUKNJU...

Puna mi duša, sve trčkaram od sreće, srce mi poskakuje od kako sam jutros pročitao tuce patriotskih izjava gospođice Bakira Izetbegovića. Odakle god da sam pogledao njene izjave ne mogu da se otmem utisku da je Izetbegović politička analfabeta ili, da pređem na omiljeni joj turski jezik, politički ahmak.   S obzirom da imam radoznale čitaoce (a i sam sam taj) neću duljiti: Izetbegović je rekla da je entitet Republika Srpska srpska samo po nazivu, da su pobunjeni Srbi prije dvadeset godina pokušali srušiti BiH kada su bili višesteuko jači te da u tome nisu uspijeli te je, Izetbegović, poručila da će, sam samcat, ići hladne glave u Beograd jer Željko Komšić, koji trenutno izigrava patriotu u uniformi domobrana, ne bi preko Drine iako je pojeo i popio pola Beogeada prije desetak godina kada je po beogradskim kafanama "fatao" Mladića i Karadžića.   Pa krenimo redom i logično. Republika Srpska je srpska po svojoj suštini i taj posao je učinjen provođenjem genocida i udruženog zločinačkog poduhvata nad Muslimanima za vrijeme agresije na Republiku BiH, da bi nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma Međunarodna zajednica i čitava tadašnja vlast učinila sve da se gotovo niko ne vrati tamo odakle je brutalnim zločinom istjeran što je bio proces zaokruživanja malih, de facto, nacioanlnih država umutar BiH u skladu sa dogovorima Milošević, Izetbegović i Tuđman.   S obzirom da je gospođica Izetbegović u vrijeme kada je njen otac prihvatio dvije deklaracije o trojnoj unutrašnjoj podjeli Republike BiH, 14. i 16.9.1993. u Ženevi - a, pedantan kakav jesam, deklaracije posjedujem,  na tri nacionalnce države bila kabinetski službenik, potpuno je razumljivo da ne zna o čemu govori.   Nadalje, samo ime Republika Srpska je proizvod "mudrosti" i "pregovaračke vještine" Izetbegović Alije kojem u Dejtonu nije palo na pamet da pola BiH ne smije imati srpski prefiks, a na Holbrukovu ponudu da se SDS zabrani reagovao je odriječno kazavši da on s njima može sarađivati. O tome da on može sa SDS-om potvrdio je i bivši predsjednik Skupštine SDS-a Momčilo Krajišnik kada je, tokom haškog procesa, pričao generalu Seferu Haliloviću o dugogodišnjem prijateljstvu srpske i mjslimanske desnice koji će se kasnije nazvati SDS i SDA.   Dakako da današnji entitet Republika Srpska nije srpska samo po nazivu, kako to tvdi Izetbegovićeva, govori da svaka škola u tom entitetu ima svoju krsnu slavu, da taj entitet ima, također, svoju krsnu slavu, da se jedino tamo ne priznaje genocid i međunarodne sudske presude, da povratnici Muslimani nemaju nikakva prava, da se džamije skrnave, žrtve vrijeđaju, nesrbi istjeruju s posla dok bh.generali koji se nalaze na srbijanskim potjernicama u entitet RS i ne zalaze znajući da je to, de facto, strana država.   Meni je, kao čovjeku koji je vlada materijom iz zadnjih dvadesetak godina, potpuno razumljivo da Izetbegovićeva ne vlada državotvornom materijom jer se, uglavnom, bavila tajnopolicijskim operacijama, podmetanjima ali i urbicidom u Sarajevu podvedenim pod Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo što je rezultiralo neplanskom gradnjom i divljanjem cijena na tržištu poslovnih i stambenih jedinica.   Kada je u pitanju naredna izjava Izetbegovićeve kako su pobunjeni Srbi već jednom, prije dvadeset godina, pokušali da sruše BiH pa im nije uspijelo, e tu ga, kao na straži, vazda čekam. K'o o čemu, kurva o poštenju, k'o o čemu ratna kukavica o borbi. Posjedujem video snimak na kojem majka Izetbegovićeve govori da Izetbegovićeva od sabaha do ikindije radi kod svog oca u kabinetu i pomaže mu a da je od ikindije do jacije na najtežoj odbrambenoj liniji u Sarajevu - na Žuči. Inače govor je održan pred nekoliko stotina ljudi kojima se, zapaljivim govorom, trebao uzeti novac za "odbranu Bosne". Od nekih prethodnih para Izetbegovićeva majka je rekla da je bh.Armiji kupila zlatni top zv.Kaduna koji se nalazi na Igmanu. Stvar je vrlo prosta: lagalo se u ratu, laže se i danas. Niti su nas Izetbegovići branili u ratu niti nam mogu pomoći u miru jer njihov sindrom zatvorenih krugova niti je mogao niti može polučiti državu već samo minijaturne, privatizirane, državice u kojem begovi već imaju pare, vlast i robove, a narod manje-više šipak.     Na kraju Izetbegovićeva je rekla da će ove godine u Beograd otići hladne glave. Iste takve glave je i njen otac pisao pismo Dobrici Ćosiću 25.10.1993. i iste takve glave se, kao brat s bratom, sa Ćosićem pozdravio u Ženevi januara 1993. Ne znam šta mu se po glavi rojilo kada je augusta 1993. pisao Miloševiću ali šta god da se rojilo bilo je paranormalno.   Odavno je degutantno slušati Izetbegovićevu kako govori o odbrani Republike BiH jer je to licemjerstvo kojeg se zgražava gotovo više od pola današnje BiH. Skoro sam mu napisao da skine suknju plastično mu poručujući da je ratna kukavica i poratni licemjer. Ne znam zašto me nije poslušao nego hoće takav da ide, da nas bruka, i u Beogradu. U fizičkom smislu u Beograd će otputovati gospođica Bakir Izetbegović ali u mentalnom smislu u srbijansku prijestolnicu kreće Bakir Muslimović.     Žao mi je što BiH neće da pobijedi mentalitet koji ih preko dvadeset godina drži zarobljene između čemerne prošlosti i mračne budućnosti jer, vjerujte mi, bilo je časnije poginuti braneći svoju vjeru, porodicu, zemlju nego doživjeti da budeš rob nekoliko kukavičkih i profiterskih porodica.     Semir Halilović   Sarajevo, 12.4.2013.