ARMIJA RBiH TRČI POČASNI KRUG

Još davno je Mehmed Meša Selimović napisao da se ni sa kim historija nije tako grubo našalila kao sa Bošnjacima. U vremenu kada je Selimović pisao rečenicu, nad kojom će se zamisliti generacije, vjerovatno je većini njegovih savremenika bilo začudno Selimovićevo rekapituliranje Bošnjačke nacionalne pameti koja bi se danas, lahko, mogla podvesti pod krilaticu "u se, na se i podase" jer mi ne razumijemo ono što su davno razumjeli svi neprijatelji - šta je to država.   Sjećam se jednog pripovijedanja prvog komandanta Armije RBiH generala Sefera Halilovića u kojem se prisjećao razgovora u avionu sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem dok su se vraćali sa prvih, januarskih, pregovora u Ženevi. Izetbegović je govorio Haliloviću kako se sastao sa tadašnjim liderom Palestine Jaserom Arafatom koji mu je, poklonivši mu neku lijepu drvenariju, savjetovao da prihvati ikakav dio zemlje dok mu još nude jer, Arafat je tvrdio, u nećkanju može izgubiti sve. I zaista se, kroz Izetbegovićeve stenograme i prisluškivane razgovore mogao primjetiti uticaj ovog Arafatovog savjeta koji kao da je postao lampa na noćnom stoliću Izetbegovićeve politike. Čudno je da Izetbegović nikada nije poslušao Muhameda Mahatira, malezijskog premijera, koji mu je muški rekao: borite se, ne dajte podjelu Bosne a isto to su mu govorili general Sefer Halilović, ministar Rusmir Mahmutćehajić i 250.000 grla boraca Armije RBiH u glas. Ali...   Sve je počelo septembra 1991. kada je u Patriotsku Ligu došao njen vojni lider general Sefer Halilović. U štabu je zatekao mornaričkog oficira Mehu Karišika "Kemu", podvodnog diverzanta Mustafu Hajrulahovića "Talijana", "specijalca" Atifa Šaronjića "Emira" i oficira-švercera Sulejmana Vranja koji je kao zet familije Čengić nosio topove maraka po džepovima kožne jakne. Do dolaska Halilovića Patriotska Liga nije imala formiranu ni jednu jedinu jedinicu i bavili su se političkim pitanjima, pisali jalove prijedloge, komunicirali sa SDA funkcionerima - jednostavno sijelili su. Normalno da se od mornaričkih oficira nije ni moglo očekivati da organizuju brigade jer oni to, jednostavno, nisu znali.   Kada je Halilović pošao iz Hrvatske za BiH mislio da je su u BiH, gledajući razvoj stanja u komšijskoj zemlji koja je u ratu, već daleko odmakli u organizovanju otpora od neminovno nadolazeće agresije iz Srvije i Crne Gore. Doživio je šok kada je shvatio da oni ne samo da nisu uradili ništa u vezi organizacije otpora već da su, pored tog fijaska, puni priče kako rata u BiH svakako neće ni biti. "Halile", oslovljavao je Karišik Halilovića kodnim imenom, "ti i ja smo prvi, bićemo generali, rata neće biti i šta nas briga".   Halilović je tražio da pod hitno razgovara sa nekim iz vrha SDA jer mu je postalo jasno da je bh.rukovodstvo potpuno uljuljano u mirnodopsku fatamorganu. Taj sastanak omogućiće mu rahmetli Aziz Rondić povezavši Halilovića sa Omerom Behmenom. Dok je Halilović objašnjavao Behmenu šta se događa i šta će se po njegovoj procjeni događati, Behmen se raspitivao za imena Halilovićeve djece kako bi, vjerovartno, procijenio Halilovićevo muslimanstvo. Vidjevši da sa Behmenom samo gubi vrijeme Halilović je otišao dalje.   Po sjećanju komandanta Patriotske Lige za sarajevsku regiju, Faida Heće, tek Halilovićevim dolaskom počelo se ozbiljno raditi na pripremi za odbranu od nadolazeće agresije. Vrlo važna dva čovjeka u Halilovićevom okruženju bili su,pored Heće, i rahmetli general Safet Hadžić te Mirsad Čaušević "Brada".   Čaušević i Halilović su nedavno evocirali uspomene kada su, u ilegali, probdjeli jednu noć u nekoj kući na Pofalićima gdje su dugo gledali jedan drugog u nevjerici da je do septembra 1991. stepen organizovanja odbrane BiH bio, ni manje ni više, jadan. Tu noć su, složili su se, donijeli odluku da će braniti svoju državu i krenuli su u neprekidan, mučenički, rad.   Prvo se pripremala odbrana Sarajeva, formirale su se jedinice, uvezivao sistem veze, sistem komandovanja, koordinacije, pravljeni su štabovi i planovi sa odbranu grada kao strateškog mjesta odbrane BiH. Kako je, precizno, organizovana odbrana Sarajeva i RBiH objasniće general Halilović sa svojim saradnicima u kapitalnom djelu na kojem već rade - kako je nastala Armija Republike Bosne i Hercegovine.   Kada je general Halilović uradio strategiju odbrane Sarajeva rekao je generalu Safetu Hadžiću da za dalji rad, na nivou čitave Republike BiH, mora dobiti odobrenje od nekoga iz vrha države. "To može samo Alija" rekao je Hadžić.   Tako je došlo do sastanka između generala Halilovića i predsjednika Izetebegovića, sa saradnicima, 2.12.1991. u Hrasnici u kući rahmetli Kasima Ibrahimovića. Na sastanku su bili prisutni, pored navedenog dvojca, Safet Baltić, rahmetli Safet Hadžić, Mirsad Kebo, Munir Jahić, Rešad Bektić, Senad Mašović, Rahim Baltić, Suljo Kapidžija, Kasim Ibrahimović...Sastanak je održan pod punim obezbjeđenjem mjesta sastanka i u najstrožijoj tajnosti i trajao je do gotovo jutarnjih sati. Halilović je izložio Izetbegoviću strategiju odbrane Sarajeva, organizacije vojske i mobilizacije ljudstva. Predložio je da se princip koji je sa saradnicima primjenio u Sarajevu preslika u čitavoj državi.   "Ali, na ovaj način, "Halile", ti ćeš mobilisati 50.000 ljudi" rekao je Izetbegović. "Ne 50, niste me razumjeli gospodine predsjedniče, nego 250.000 ljudi" odgovorio je Halilović. Sastanak je okončan tako što je Izetbegović odobrio Halilovićev koncept odbrane Sarajeva i Republike BiH i već tada je donešena odluka: Halilović će biti prvi komandant bh.Armije.   Bilo je to po prvi put u historiji BiH da naša država ima svoju Armiju i da se odbranimo od osvajača pa će u skladu s tim imena Alije Izetbegovića, Sefera Halilovića, Hasana Čengića, Faida Heće, Safeta Hadžića, Mirsada Čauševića i drugih biti uklesana zlatnim slovima u historiju države BiH u koju su ih unijela njihova djela.   Danas 21 godinu nakon de iure formiranja Armije RBiH ne možemo se pohvaliti da smo uspijeli u početnoj nakani - osloboditi cijeli državni teritorij. O tome ko je sve kriv za takav ishod pisao sam prilično dovoljno pa ovdje neću opetovati već poznate činjenice koje se mogu rezimirati u jednoj rečenici - koliko para toliko i muzike.   Ovih dana traju ceremonije obilježavanja dana Armije RBiH. O Armiji govori Bakir Izetbegović koji nije bio njen pripadnik i Željko Komšić koji jeste bio njen vojnik. Nema na ceremonijama obilježavanja dana Armije njenog osnivača i prvog komandanta generala Sefera Halilovića a nema ni njegovih zamjenika generala Stjepana Šibera i Jovana Divjaka. Dan Armije prolazi gluho, nijemo i ispolitizirano jer se ne poštuju historijske činjenice i ratno - poratne zasluge već je ukazana čast ekvivalent izbornog rezultata. Ko ne trči za tom loptom nema ga ni na terenu gdje se igra.   Ne znam šta će na sutrašnjoj svečanosti u Tuzli o Armiji RBiH govoriti ratni kabinetski službenik u Predsjedništvu RBiH Bakir Izetbegović ali odavno smo se u BiH navikli da nam se historija falsifikuje čemu svjedoče brojne knjige, pokušaji dokumentarnih filmova i jedan muzej sa sve friziranom monografijom. Znam samo da se Bakir Izetbegović neće ni zacrveniti dok bude govorio o Armiji sa kojom ga veže ona činjenica da je odbio biti u njenim redovima.   Neki dan je Izetbegović krivicu za pad Srebrenice svalio na leđa "generala" misleći, vjerovatno, na mrtvog i presuđenog Rasima Delića i "samo" presuđenog Envera Hadžihasanovića. Imam dosje o Srebrenici, njenom padu i događajima unutar ove opkoljene enklave i ako ćemo pošteno sve i da su za pad i golgotu Srebrenice krivi Delić i Hadžihasanović to je, ujedno, i krivica Alije Izetbegovića koji ih je doveo na čelna mjesta u Armiji iz koje su protjerivali, krvavo i mučki, njenog osnivača i gotovo sve njene prvoborce.   Podla je i licemjerna kategorija Bakir Izetbegović koji do podne brani Delića a od podne ga okrivljuje za srebreničku golgotu, koji do podne uvaljuje Sefera Halilovića u Haag a od podne se hvali njegovom oslobađajućom presudom, koji do podne zažmiri na dosje Nasera Orića a od podne sa njim istim gleda utrke konja na memorijalu Alija Izetbegović.   Armija Republike BiH sutra slavi svoj 21 rođendan. Bez obzira na oficijelnu ceremoniju, znam da će se njeni pravi pripadnici sjetiti svoje prve ljubavi i da nikada neće dozvoliti da trka konja ponese njeno ime jer nisu borci Armije RBiH toliki konji da ponovo dozvole da oni trče a Bakir i Šaja navijaju.     Semir Halilović Sarajevo, 14.4.2013.