Prije nekoliko dana održana je sjednica Komisije za
obilježavanje značajnih događaja i daruma u Kantonu Sarajevo koji se tiču
odbrambeno oslobodilačkih ratova. Kako sam od skora član te Komisije, revnosan
kakav jesam, otišao sam na njenu konstituirajuću sjednicu na kojoj su se
određivale delegacije za datume koji se obilježavaju u aprilu 2013.godine.
Ispred nas se našla čitava sveska u koju su upisani datumi kojih bi se Kanton
Sarajevo trebao, iz godine u godinu, prisjećati što se obično završava buketom
cvijeća, nekom spomen pločom dok oni malo drskiji "obilježavaoci" traže
i koji dinar za švedski stol i autobuse kako bi obilježeni datum bio podebljan
u svijesti učesnika - direktno kroz usta.
Nemam sumnje da se puno događaja treba obilježiti, nemam
dileme da se, radi OHR-ove zabrane o učenju djece o bliskoj historiji, taj
posao mora raditi mudro kroz nevladin sektor kako bi se zapamtila riječ četnik
i pored nje upisalo da taj može biti sa i bez brade, sa i bez noža, sa i bez
šubare - zavisno od prilika u kojima se pojavljuju. Također pored riječi ustaša
treba upisati da se takvi, vrlo često, pretvaraju u pudlice kako bi naplatili
svoju umiljatost, da vole nositi spravice koje sa jedne strane imaju olovku a
sa druge nož i da, dok govore tiho i milozvučno, provode Himmler-ovske metode
nacističkog SS-a.
Da, ali da li se ovaj posao, iako sažet u dvije tri
rečenice, može provesti putem kalendara o obilježavanju značajnih datuma u
Kantonu Sarajevo? Da li išta osnovcima i srednjoškolcima znači buket cvijeća
položen na neku ploču, džabne povratna bus karta, sendvič i sok dok, recimo, podno
Žuči stoje i slušaju o bitci koja se održala u vrijeme dok oni nisu bili i
rođeni i o kojoj im, vrlo često, predavanja drže oni koji su skloni da
fasifikuju historiju ponižavajući druge kako bi njihova uloga izgledala još
kitnjastija od vokabulara kojim je opisuju.
Među silnim datumima koji su kandidovani nema veliki broj
događaja sa realnom historijskom težinom zato što su učesnici tih događaja, u
međuvremenu, postali pripadnici neke političke opcije koja je suprostavljena
onima koji su, upisivanjem historijskih datuma, odlučili da pišu historiju od
momenta od kada su oni postali vlast - sve što jeste bilo nije bilo ako su oni
koji su u tome učestvovali okrenuli leđa "revoluciji" koja je pojela,
ne samo svoju djecu, nego i praunuke.
Nema datuma kada je počeo napad na Sarajevo, nema datuma
kada je odobren koncept odbrane Sarajeva i RBiH, nema datuma kada su
organizovane kontrabarikade, nije obilježeno prvo komandno mjesto naše vojske,
ne obilježava se oslobađajuća presuda prvom komandantu Armije, niko i ne
spominje da 2.maja treba obilježiti spriječavanje državnog udara...
Sa druge strane, postoji poseban problem, svaka ulica i
mahala bi da obilježi neki svoj datum kako bi imali svoje mjesto pod strehom
historijie koja je ostavila svoje tragove haman pa ispod svakog kamena u
Sarajevu. Ne sporeći nikome pravo na sjećanja i osjećanja, smatrao sam da
historija kojoj je pokrovitelj bilo koji nivo države mora biti jasno ustrojena,
sa jasnim spiskom učesnika i redosljedom kako se ona obilježava jer je
javašluka u BiH previše i samo još fali da nam srednjoškolci i osnovci rastu uz
fasifikovanu historiju koja već ima svoje korito u sarajevskoj nizbrdici.
Zaista je očigledno da se Bošnjacima i bh.patriotama
podvaljuje veliki broj datuma, veliki broj svakojakih organizacija, stranaka i
udruženja kako bi nam se na taj način razvukla pamet i kako bi se razjedinilo
jezgro našeg naroda i tako postalo bezopasno i anemično, jadno i čemerno, ono
koje se bavi samim sobom u nemoći da riješi ijedno svoje važno pitanje. Dok se
mi svađamo koji je datum važniji, koga ima a koga nema u datumima, je li bolje
davati novac za trajnije obilježavanje historije ili kupovati bukete iz godine
u godinu i plaćati buseve i tu i tamo švedske stolove, naši neprijatelji će
trljati ruke jer mi ne znamo ni ko su nam sve heroji a kamo li šta više. U
našem razjedinjavanju svoj puni doprinos dali su razni efendići, polutci,
muslimovići pišući velikim dijelom falsikikate koji su bili finansirani od onoh
koji me znaju šta je država ali zato znaju napraviti privarni muzej i
prisloniti ga na budžet koji jedva diše. . U svemu tome gubimo našu historiju
jer u moru datuma nećemo naučiti da odvojimo važne od manje važnih isključivo
jer do sada nismo umijeli da taj posao uradimo sistematično i precizno,
odvajajući ga od česte prljavosti dnevne politike u čije ime se šuti.
U jednom od zahtijeva za obilježavanje važnih događaja i
datuma, na zadnjoj sjednici Komisije čiji sam član, ukazao se i zahtijev jednog
"obilježivača" koji bi da slavi dan Teritorijalne odbrane RBiH (TO
RBIH).
To mu sijelo, u Domu Ljiljana, košta 3.000 KM od čega mu je
2.000 KM uplanirano za švedski stol a ostatak za nekakav hor i još neke
besposlice. Ne znam kako bi, da mu je ovaj zahtijev odobren, izgledalo obilježavanje
ovog događaja, besmislenog samog po sebi, ali sam sasvim siguran da bi se za
švedskim stolom pojavila gomila besposličara koji bi, dok gutaju zalogajčiće i
mini pitte sa švedskog stola, doviknulo "domišljatom" organizatoru
ove cirkusijade- TO majstore!
Semir Halilović
Sarajevo, 3.4.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar