Godinama prije i za vrijeme procesuiranja slučaja
"Grabovica" delegacije HDZ-a i njima odanih "nezavisnih"
udruženja imali su običaj, na godišnjicu zločina, obilaziti ovo malo hercegovačko
selo odakle bi, tih dana, upućivali jake poruke hrvatskom narodu i pokušavali
uticati na pravosuđe kako bi "oni koji su krivi" bili izvedeni pred
sud.
Godinama je "Grabovica" bila omiljeno sredstvo
preko kojeg se htjelo staviti znak jednakosti između vrha paradržave
"Herceg-Bosna" i vrha Armije RBiH i na taj način zaustaviti neminovne
procese integracije Federacije BiH sa jedne i učvrstiti neminovnost postojanja
nekog oblika vlasti namjenjenog isključivo hrvatima sa druge strane.
Za svo to vrijeme angažmana HDZ-a, predstavnici SDA su, ne
uvidjevši državotvornu pogubnost podmetanja zločina nevinom čovjeku i to ne
bilo kojem već bivšem načelniku Glavnog štaba ARBiH Seferu Haliloviću, pomagali
HDZ-u da ostvari svoje političke, a ne pravdoljubive, nakane čime su doveli
državu BiH i vrh njene Armije na optuženičku klupu Haaškog tribunala što je
moglo imati užasne, dalekosežne posljedice po državu BiH i karakter rata. Dok je čitava hrvatska struktura radila na ostvarivanju
dubljih, i po BiH opasnijih, namjera za to isto vrijeme politički slijepo
Sarajevo je imalo potpuno privatnu računicu: za grabovički zločin optužiti
političkog oponenta i maksimalno mu, potom, otežati odbranu dok, u isto
vrijeme, sakriti prave organizatore i inspiratore zločina a sudu predati tek
jedan dio ubica. Ne treba posebno pojašnjavati da ni HDZ ni SDA ni najmanje
nisu vodili računa o pravdi za žrtve zločina jer su one, u ovoj beskrupuloznoj
igri, bile potpuno ne bitne za politiku i njene željezne ciljeve. Dok je trajao slučaj "Grabovica"
imao sam prilike čitati razne izjave od ljudi koji su bili u armijskom sistemu
i koji su imali oprečne istine o grabovičkom zločinu. Oni ljudi koji su bili,
na bilo koji način, blizu odgovornosti i znanja za zločin (Delalić Ramiz,
Ališpago Zulfikar, Gušić Salko i nekolicina njima potčinjenih) lagali su
žestoko ali neuvjerljivo i lagali su sa jednim ciljem: Sefer Halilović je već u
Haagu pa neka tamo i ostane.
Svako je spašavao sebe od pravosudnog gonjenja pa mi je,
tako, prilikom jednog susreta sa Ališpagom kada sam ga upitao zašto laže na
Sefera kada on, Ališpago, zna da izgovara laži na nevinog čovjeka, Ališpago
rekao: "Ako on nije kriv, ja sam".
Dakle sve je bilo prilično jednostavno: lagali su udruženo na nevinog
čovjeka spašavajući sebe i svoje naredbodavce, i političke čuvare, od
pravosudnog gonjenja i odgovornosti za ratni zločin. Jer samo je u nemoralnom
društvenom uređenju kako je bosanskohercegovačko moguće da ljudi koji su morali
odavno čučati u zatvorima radi odgovornosti za ratni zločin, Ališpago Zulfikar
i Delalić Ramiz, prodaju građanima Sarajeva sokiće u bijesno skupim poslovnim
prostorima koje su dobili, za prošle i buduće laži, od njihovih političkih,
SDA, zaštitnika dok u isto vrijeme general Sefer Halilović još uvijek nema riješeno
stambeno pitanje. U svojim prijašnjim
tekstovima objašnjavao sam zašto se političko Sarajevo na čelu sa Izetbegović
Alijom stavilo u punu službu pravosudne zaštite krimogenih pojedinaca Delalića,
Ališpage, "Cace" i dijelova odreda "El mudžahidin" i
sličnih a u zatvore otpremalo, bez imalo ljudske, političke ali i Islamske
savjesti, generale Halilovića, Delića, Hadžihasanovića, Alagića.
Odgovor je jednostavan i bizaran: zato jer su upravo ti
krimogeni pojedinci bili neodvojiv dio vladavine Izetbegovića putem kojih je,
na terenu, ostvario razne političke benefite u projektu zaokruživanja
"mini državice" i njenog čišćenja iznutra od "nepodobnih"
kadrova. Taj progon Sefera Halilovića dobio je i bizarne konture kada je, na
pitanje novinara Adila Kulenovića da je međunarodni sistem pravde omanuo jer se
dogodilo da je Sefer Halilović otišao u Haag dok ratni zločinac Mladić nije,
Izetbegović izjavio da nije uredu da Sefer ide u Haag prije Mladića. Dakle,
Izetbegović nije kazao da Sefer nije trebao uopšte ići u Haag već, k'o biva,
nek' ide ali nije uredu da je otišao, eto, prije zločinca Mladića. Takvu
beskrupuloznost i nemoralnost u montiranju ubistava nevinom čovjeku nisam
nikada ni čuo ni vidio.
Kada se okončao slučaj Grabovica, sa vrlo jasnom presudom ali
i instrukcijom pravosuđu BiH koga treba pravosudno goniti, očekivao sam da će
javnost, političke stranke i pravosuđe, napokon, dati pravdu za žrtve
grabovičkog zločina i na taj način okončati agoniju oštećenih - preživjelih.
Međutim, iako sam godinama u politici, pravosuđu, medijima...pokazalo se da
sam, i dalje, ljudski naivan jer bizarni politički interesi po automatizmu
isključuju pravdu i iskrenost već su posvećeni neljudskim, gvozdenim,
interesima koji im pomažu da ostanu na vlasti. Lažno uštogljeni HDZ je pokazao,
odmah, sav svoj politički primitivizam oglašavajući se saopštenjem za javnost u
kojem se, kao, zgražavaju oslobađajućom presudom generalu Seferu Haliloviću.
Nekakav Mirko Zelenika, predsjednik jednog od milion udruženja koji pužu za "nacionalnim
interesima" naroda kojem pripadaju, izjavio je da ako Sefer Halilović nije
kriv onda treba procesuirati onoga ko jeste. Mediji su malo pisali o tome ko
jeste odgovoran: Gušić Salko, Ališpago Zulfikar, Delalić Ramiz...i onda je,
ubrzo, sve utihnulo.
Nevjerovatno je kako su HDZ, razne hrvatske
"udruge" i dobar dio porodica žrtava zločina odjednom postali pasivni
u traženju krivca za gnusni grabovički zločin. Potpuno je nenormalno da ljudi
koji su izgubili svoje najmilije ne traže pravog krivca za ubistva svojih
najmilijih već traže one, ili onog, kojeg su im došapnuli njihovi politički
predstavnici pravdajući taj bolesni nemoral "višim nacionalnim
interesima". Naravno da takvo ponašanje niti je ljudski, niti je moralno a
da ne govorim da nije ni u skladu sa vjerom kojem navedeni konglomerat ljudi
pripada - sa kršćanstvom. U međuvremenu
dogodila se istraga za ratni zločin nad hrvatskim civilima koji su pripadnici
ARBiH počinili u hercegovačkom selu Trusina. Nevjerovatno je ali opet su
vojnici pod komandom Zulfikara Ališpage bili počinioci zločina. Salko Gušić bio
je neposredno nadređeni Ališpagi. I opet su, obojica, zdušno počeli lagati na
Sefera Halilovića da je, nekako, on odgovoran za to što su Ališpagini ljudi
prvo pobili ljude, potom zataškali zločin i onemogućili istragu, a zatim ni
Ališpago ni Gušić nisu proveli istragu i kaznili počinioce zločina. Kako Sefer
Halilović može biti kriv? Nikako.
Dakle svi dokumenti, video i audio snimci brane Sefera
Halilovića bilo kakve odgovornosti za zločine Ališpaginih vojnika. Međutim
ovdje dolazimo na početak priče: na politiku HDZ-a koja bi da, nekako, izravna
udruženi zločinački poduhvat paradržavice "Herceg-Bosna" i sporadične
zločine pripadnika Armije RBiH nižeg komandnog ranga. U tom poslu imaju zdušnu
pomoć profiliranih lažova kao što su u slučaju Grabovica bili Delalić Ramiz,
Gušić Salko, Alispahić Bakir ili, u slučaju Trusina ista ova ekipa minus
Delalić plus Ališpago i veleizdajnik Fikret Muslimović. Mediji, kao čarobnim
štapićem probuđeni, opet nagađaju hoće li Sefer Halilović odgovarati za zločine
Ališpaginih vojnika a nemoralne delegacije HDZ-a su se, odjednom, počele
ukazivati u selu Trusina gdje daju izjave, polažu vjence i mrgode lica.
Sve ovo je potpuno razumljivo kada se uzme u obzir da iz
grabovičkog i uzdolskog zločina HDZ i separatistički proustaški pokret ne mogu,
više, izvući, politički benefit jer se general Sefer Halilović oslobodio
podmetanja u tim predmetima pa se, otud, Trusina javlja kao epicentar
političkog interesa HDZ-a. Tim prije jer svi uskoro čekamo presudu Tribunala u
Den Haagu u predmetu udruženog zločinačkog poduhvata političkog i vojnog vrha
paradržave "Herceg-Bosna" pa bi HDZ preko svoje tužilačke kamarile,
novca i njihovih bivših agenata (što je bio, očito i ostao, Zulfikar Ališpago)
da amortizuje tu presudu, izravna stepen krivice na svim stranama i zaustavi
neminovne pravne posljedice takve presude. Da bi tu nakanu ostvarili potrebno
je veliko ime Republike BiH. Izetbegović je mrtav, baš kao i Halilovićev
nasljednik na čelu Armije - Delić Rasim. Gušić Salko i Ališpago Zulfikar, iako
su krivi i iako postoji kombi dokaza protiv njih, nisu im primarni interes jer
ne spadaju u političko-vojni vrh RBiH pa za njihovo momentalno procesuiranje
nema nervoznog interesa. Izvršioci zločina ih, manje-više, ne interesuju jer im
je pravda za porodice žrtava zločina na zadnjem mjestu. Šta je ostalo? Ostalo
je da naprave dogovor sa Ališpagom, ponude mu, unaprijed, aboliciju za ratne
zločine njega i njegovih vojnika te minimalni kaznu za zločin u Trusini kako
bi, zauzvrat, pokušali preko njegovih laži da optuže generala Sefera
Halilovića. Tu dolazimo do imena tužioca Vesne Budimir kao ključnog realizatora
velikohrvatske politike u montiranju zločina nevinom čovjeku i sakrivanju pod
tepih realnih pravnih procesa.
Iako je Tribunal u Den Haagu jasno ukazao da su vojnici koji
su počinili zločin u Grabovici bili pod Ališpaginom komandom, iako postoji
vojna dokumentacija koja to apsolutno dokazuje, iako je Ališpago učestvovao u
onemogućavanju istrage grabovičkog zločina tužilac Budimir ne podiže optužnicu
protiv Ališpage već samo formalno otvara i zatvara istragu (sve to traje oko
dvije sedmice) i time Ališpagu, mimo haaške presude i čitavog sijaseta dokaza i
izjava, unaprijed abolira odgovornosti za ratni zločin.
Nadalje, iako je Ališpagin vojnik Edin Džeko optužen za
zlostavljanje zarobljenika u Ališpaginom zatvoru, zatvoru koji je bio u sklopu
Ališpagine vojne baze, i u ovom slučaju tužilac Budimir ne podiže optužnicu
protiv Ališpage već ga, opet, abolira komandne odgovornosti za zločin njegovog
vojnika. Ali, ni ovdje nije kraj: iako je Ališpagin zamjenik Nihad Bojadžić
optužen za ratni zločin silovanja u zatvoru muzeja Jablanica i ovdje, opet,
tužilac Budimir ne podiže optužnicu i protiv Ališpage za komandnu odgovornost
već ga abolira krivice. I tako, dok se Ališpagi trenutno sudi on se već hvali,
kao i njegov advokat-abolirani kriminalac Karkin Fahrija, da će biti minimalno
kažnjen (dvije-tri godine koliko je i boravio u pritovru) a da će ceh zločina u
Trusini platiti njegov zamjenik Bojadžić. Naravno, posebno je zanimljivo kako
je Ališpago od čovjeka koji po navodima SIPA-e priprema atenat na tužioca
Budimir odjednom postao Budimirkin miljenik sa čijim se privremenim puštanjem
na slobodu ona saglasila. Da ne pominjem da tužilac Budimir potpuno abolira od
komandne odgovornosti Gušić Salku čiji su vojnici činili zločine kao što je u
Trusini, ili u čijoj su zoni odgovornosti su se dogodili zločini: Doljani,
Uzdol, Grabovica... Postavlja se
pitanje kako je moguć ovoliki stepen tužilačkog i ljudskog nemorala koji je
javan, siledžijski i koji se ruga pravdi i porodicama žrtava zločina!? Kako je
moguće da za zločin ne odgovaraju krivci već da se pravi jedna licemjerna,
prljava tužilačka igra koja za cilj ima zadovoljavanje politike HDZ-a sa jedne
strane i zadovoljavanje privatnih, finansijskih, interesa sa druge strane.
Odgovori na ova pitanja su vrlo prosti: svi učesnici ovih
nemoralnih, bolesnih, tužilačko-političko-zločinačkih igara znaju da BiH nije
pravna država već se samo tako zove i, svi oni, znaju da se pravda u BiH ne
provodi već se kreira prema potrebama. Otud je Ališpago, umjesto u doživotnom
kavezu, završio kao abolirani višestruko, i od HDZ-a i od SDA, nagrađeni
zlikovac. Otud je Gušić Salko slobodan čovjek umjesto da je već godinama na
odsluženju zaslužene kazne. Otud je tužilac Vesna Budimir, umjesto na
pravosudnom smetljištu, danas šef odjela za ratne zločine pri Tužilaštvu BiH.
Jednostavno kazano BiH živi nemoralno u 90% društvenom obimu i taj način života
je postao toliko opšteprihvaćen da se ovdje ljudi ne čude pojavama kao što su
Budimir, Ališpago, Gušić...Hadžić Damir, Radončić Fahrudin, Lagumdžija Zlatko,
niti su čude onome što oni predstavljaju.
Inače tužilac Vesna Budimir je uvezana dvostruko: sa jedne
strane ima apsolutnu podršku svih HDZ kadrova od nevladinih organizacija, preko
proustaških web portala (Poskok.info, HercegBosna i sl.), zvaničnika u
Parlamentarmoj skupštini BiH (Ivo Miro Jović) sve do HDZ-ovskih agenata u SIPA-i
dok je, sa druge strane, tužilac Budimir uvezana u epicentar SDP-a. Njena
sestra je Lagumdžijina desna ruka Korać Lidija, a tužilac Budimir je u
montiranju istraga generalu Sefera Halilovića imala apsolutnu podršku Željka
Komšića i njegovog kabineta. Naravno pomoć su joj pružali i određeni novinari
FTV-a koji pripadaju SDP-u i koji su sakrili od javnosti Ališpagino pismo u
kojem je sebe nazvao saradnikom tužioca Budimir u slučaju Trusina i koji su
revnosno plasirali informacije da se tužiteljici prijeti. Naravno pored
političkog benefita bio je poneki i privatni u vidu da je supruga jednog od
novinara FTV-a bila naprasno zaposlena u Tužilaštvu BiH. Da je to, oko
prijetnji tužiocu Budimir, po mom mišljenju, potpuna laž govori činjenica da
tužiocu nema ko da prijeti jer je ona sa Ališpagom u nemoralnom pravosudnom
braku dok su ostali optuženi u zatvoru. Sa druge strane da se tužiocu Budimir
prijeti pišu, pretpostavljam, njoj bliski nemoralni agenti SIPA-e ili neke
druge policijske formacije kako bi ona iz tih "prijetnji" izvukla
seoske benefite: oko nje pratioci a kćerku je željela poslati u Madrid da je,
kao, zaštiti od Ališpage i njegovih vojnika. O tome je, javno, svjedočila bivši
ambasador BiH u Španiji koja tvrdi da je naprasno povučena iz Španije jer nije
željela da tužiocu Budimir čuva dijete. Ko povlači ambasadore? Hrvatski član
Predsjedništva BiH Željko Komšić.
Da tužioca Budimir štite proustaške skupine, ojačane SDP
kadrovima, govori i činjenica da je VSTV štiti od odgovornosti jer je ojadila
svoje saradnike u Tužilaštvu BiH (pristali da joj budu žiranti za kredit i
prevarila ih pa plaćaju njene cehove a jedna od ojađenih radnica je i kćerka
lažljivog špijuna Munira Alibabića Munje starog SDP kadra) i jer je dopustila
da se član Komšićevog kabineta, Zeko Mato, petlja u istražne radnje što bi tako
prikupljene dokaze, da je ovo ikakva država a nije, činilo ništavnim.
S obzirom da je skoro bila oslobađajuća presuda generalu
Gotovini i da se, uskoro, očekuje presuda vrhuški paradržave
"Herceg-Bosna" za očekivati je da tužilac Budimir poduzme neke
poremećene korake kroz instituciju koju zloupotrebljava kako bi svoje
proustaške i pročetničke prijatelje, kao i staru raju iz SDP-a, obradovala jer
u BiH se, uvijek, prelamaju velikohrvatski i velikosrpski interesi uz sitni
šićar sarajevskih političkih fićfirića. Najnoviji dogovor Lagumdžije,
Radončića, Dodika, Bosića, Čovića i Ljubića ruši državu na raznim stranama pa
zašto ne očekivati od takvog sastava ljudi da se dogovore ko mora, a ne treba,
biti tužilački zlostavljan.
Ničemu se ja više ne čudim u Bosni. U Hercegovini pogotovo.
Jer da su ovdje ljudi bolji ne bi im Lagumdžija bio vodeći političar, Radončić
ekonomski genije, tužilac Budimir gonitelj ratne pravde, a Komšić i
Izetbegović, uz buđavog Radmanovića, predsjednici. Mora da su sve ovo ovdašnji
ljudi zaslužili. Krst iznad Mostara stoji. Budite sigurni stajaće negdje i nad
Sarajevom jer, ako ne na Zlatištu, naći će mu oni negdje mjesto. To je radi
toga jer je narod izdao one koji su se za njega borili a svaka izdaja ima svoju
cijenu. Vaša je cijena da živite u nepravednom društvu a ta cijena se plaća
decenijama.
Semir Halilović
Sarajevo, 29.11.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar