Čitajući svojevremene nus proizvode Alije Izetbegovića ili
Harisa Silajdžića, gledajući u otuđenu instant politiku Zlatka Lagumdžije,
skicirajući paste/copy nastupe Fahre Radončića ili trzajući se od trzaja Željka
Komšića koji prijeti Koštunici ali je pobjegao od narodnog heroja Damira
Hadžića, zapitao sam se ako je sada ovakvo stanje kakvo šta nas čeka kroz
desetak godina kada na vlast budu zahajali njihovi klonovi koji mahom
podsjećaju na glumački dubl iz filma "Glup, gluplji".
To razmišljanje me odvelo u početne godine devedesetih iz kojih sam pokušao izvući prva imena tadašnje političke nomenklature SDA i SDP-a koji su korijem "iz" 98% svih drugih političkih stranaka što se danas nude papagajski ponavljajući kako bez Europe nema selameta. Prvi ešalon tadašnje SDA su, pored Alije Izetbegovića, činili Rusmir Mahmutćehajić, Ejup Ganić, Haris Silajdžić, Hasan Čengić i "ostali" u koje su upala bljedunjava imena Mirsada Ćemana, Osmana Brke, Ismeta Kasumagića ili Amile Omersoftić koja i onda, i danas, govore o devijantnosti jednog vremena u kojem su njihova imena postala često izgovarana a da za to nema nijedan valjan i opravdan razlog. Bilo je to vrijeme kada osim prvog SDA reda niko nije mogao ni da potrefi ime nekog drugog danas poznatog esdeaovca kao, recimo, Timura Numića koji je i onda i danas jednako sijed kao da je pola djetinjstva proveo s Aristotelom a onu drugu polovicu sa, recimo, "Šajom" što mu ga dođe tu negdje.
Da li je iko tada mogao i pomisliti, a ne izgovoriti, na ime Nedžada Brankovića kojeg će desetak godina kasnije zapasti da bude premijer pola BiH? Naravno da nije jer je u to vrijeme Ramiz Delalić, taj uvaženi društveni, kulturni i javni radnik, za Brankovića bio ono što je danas Barak Obama za Milorada Dodika. Da li je ikome, u ta doba, išta značilo ime ginekološkog pregaoca iz Travnika Halida Genjca!? Jok jer je u taj vakat drugi ešalon SDA bio popunjen Omerom Behmenom, Edhemom Bičakčićem, Muhamedom Šaćirbegovićem i drugim mladomuslimanskim imenima a u kojem su, tada, redu sjedili Asim Sarajlić, Adil Osmanović, Sulejman Tihić ili Erdal Trhulj - e, to ne bi pogodili ni zaljubljenici u SDA a la Kemo Lakača u FK "Sarajevo". Taj vremenski period, ali u SDP-u, bio je obilježen Nijazon Durakovićem iza kojeg su se redala imena Tatjanje Ljuić - Mijatović, Mirka Pejanovića, Mire Lazovića i nadolazećeg Nazifa Mujića bh.politike - Zlatka Lagumdžije. Da je neko, tada, stavio kakve povelike pare kako bi zauzvrat dobio odgovor ko je Damir Hadžić, Denis Bećirević ili Jasminko/Jesenko (tako nešto?!) Selimović pare bi otišle bez po' muke jer su ti ljudi, u ono vrijeme, bili potpuni anonomusi i to bi ostali do kraja svojih života da nisu odlučili postati poznati široj bh.javmosti putem svog pregalaštva (a la Damir Hadžić zv. "Doći će šef sa torbom, dođi i ti i samo zamijenite torbe") ili svoje poslušničke note, na kojoj bi mu pozavidio svaki engleski terijer, a la Jasminko/Jesenko Selimović.
Prije petnaestak godina ako bi neko poželio prodiskutovati o politici, viziji, naciji ili o strateškim pitanjima mogao je za to naći sagovornika u prvom SDA ili SDP redu jer, ma šta ja ili neko drugi mislio o tim ljudima i njihovim rezultatima, treba reći da su to bili pametni ljudi što nema veze sa njihovim ciljevima i rezultatima. Kako je vrijeme odmicalo, i kako su jedni odlazili u svoju privatnost a drugi na Drugi svijet, njihova mjesta u politici zauzimali su ljudi o kojima tada nismo znali ništa ili smo znali vrlo malo i trebalo je puno vremena i živaca da se naviknemo na njihovu javnu bezosjećajnost te da pretrpimo previše toga dok se oni izvježbaju na funkciji.
Od Nedžada "Po zakonu" Brankovića koji je svoju glupu političku karijeru otpočeo aferom sa tv alapačom Sanelom Prašović, preko Erdala Trhulja koji i danas, uporan kakav jeste, dolazi rasčupan na posao i za svog savjetnika u ministarstvu industrije drži oficira KOS-a Envera Mujezinovića što je ravno tome kao kada bi Sep Blater u FIFA-i za savjetnika uzeo Murata Šabanovića, pa sve do Salmira Kaplana za kojeg kažu da ne skida smiješak s lica jer je i njemu samom smiješno što je ministar. Naravno tu je i momak "iz Kantona", preziva se Konaković, koji je neki dan na Skupštini ovog tijela uskliknuo da je on srcem i dušom SDA-ovac 1000%. Nisam siguran šta bi drugo i mogao biti s obzirom na znanje, zvanje i promašenost sve čega se uhvatio: od košarke do mikrofona. To je ono na šta je spala SDA - na ljude koji su van politike niko i ništa i čije biografije, nekako, liče na GRAS - malo izdrndane, malo mutne, klimave ali nekako se vuku po cesti. Ali SDP je, kukala mu majka, odavno bio poznat kao rasadnik političkih talenata.
Pa nije tako davno bilo kada je tadašnji predsjednik SDP-a Nijaz Duraković mobilisao Zlatka Lagumdžiju iz podmlatka ove partije dok je Zlatko nešto prebirao po tastaturi PC-a. Uzeo ga Nijaz i rekao mu: "Mali, bićeš zvijezda" - i eno ga. Današnju omladinu SDP-a predvodi Jasminko/Jesenko Selimović kojeg sam prije nekoliko godina, kada sam pošao kod Lagumdžije, sreo u centrali SDP-a i tada, a i danas, ima jednako formatiran kapacitet hard diska sa kojeg bifla rečenice koje, kada bi čovjek otvorio sjećanja, recimo, Milovana Đilasa, mogao naći u stenogramu rasprava CK iz, hajde, 1953.godine. Druga, mlađahna, SDP-ova politička akvizicija kojoj sam zapamtio ime jer zove i preziva isto kao i hrvatska mini pjevačica - Danijela Martinović je na konstituirajućoj sjednici Parlamemta BiH uskliknula kako su joj, zbog operacije Oluja, draži Hrvati od Srba. Eto, budale. Naravno u Zlatkovoj "omladini" tu je i moj poznanik Damir Mašić - momak se bavi politikom jer ništa drugo i ne zna raditi.
Dobro, svojevremeno je vodio muzičku top listu na Hajatu i možda je bilo pametnije, ali definitivno nije unosnije, da je to tako i ostalo. Drugi moj poznanik, SDP-ovac Saša "Na sastanku sam" Magazinović danas je šef kluba zastupnika SDP-a u Parlamentu BiH. Prije tog vremena bio je "u Kantonu" a prije toga je štampao šećere za kafiće. Sjećam se, u ta doba sam ja objavio prvu knjigu "Državna tajna", kako je siknuo na mene govoreći mi da mi je Sefer napisao knjigu. Hajde de, momak nije mogao da podnese neke stvari. Ova mlada generacija ljudi, potpunih budžetskih ovisnika, nikada nije radila ništa realno u životu osim što su se, štampajući šećere, vodeći top liste ili promašujući košarkaške obruče, sistematski umiljavali svojim političkim guruima kako bi, poput pudlica, nekada naplatili svoju "finoću".
Kako je koja godina odmicala u politiku su dolazili sve gori i gori, sve halapljiviji i halapljiviji mladići koji su potpuno nesposobni za život van cuclanja budžeta. Šta bi, recimo, radio Damir Hadžić koji nema dana radnog staža mimo politike i koji ne zna raditi ništa drugo osim da tumači tuđe i brani stavove svoje kafanske družine na šta danas liči "vrh" SDP-a. Kojim se to poslom bavio Željko "Po prstima i po nosu" Komšić prije "ulaska" u politiku - pa taj se rodio u politici i kada je shvatio ljepotu ublehe osnovao je sebi "frontu" iz "principijelnih razloga" jer kome da on odnese radnu knjižicu opečaćenu pečatima državnih instirucija. Ko bi to zaposlio "bošnjačkog Vladu Divca", 1000% zastupnika SDA Konakovića, kojem samo domaći izdajnici i strani plaćenici ne priznaju genijalnost Dražena Petrovića i snagu Abdul Jabbara.
Naravno ne bi ga uposlio niko ali i on to zna pa se uhvatio "tekovina revolucije" jer samo tim putem se gradi vila na Poljinama gdje odmaraju bošmjački umovi nakon zamornog dana tenderskog varanja i budžetskog namještanja.
Dakle, ako je situacija ovakva danas šta očekivati za deset godina jer, očito je, u politku dolaze sve gluplji i bezosjećajniji tipovi koji ne znaju ništa da rade ali zato odlično znaju "kako se radi". Valjda je današnje, bez sumnje mizerno, stanje bh.društva odraz hiperprodukcije magistara i doktora nauka koji na papiru umije da rade svašta ali u realnosti, osim procenata, malo "zapinju" oko pravila i procedura.
Često na ulici čujem ljude kako se pitaju da li je ikada bilo gore stanje nego danas. Jeste, jeste, ali ste to zaboravili a narod koji zaboravlja svoju prošlost osuđen je da je ponavlja...
Semir Halilović
Sarajevo, 15.5.2013.
To razmišljanje me odvelo u početne godine devedesetih iz kojih sam pokušao izvući prva imena tadašnje političke nomenklature SDA i SDP-a koji su korijem "iz" 98% svih drugih političkih stranaka što se danas nude papagajski ponavljajući kako bez Europe nema selameta. Prvi ešalon tadašnje SDA su, pored Alije Izetbegovića, činili Rusmir Mahmutćehajić, Ejup Ganić, Haris Silajdžić, Hasan Čengić i "ostali" u koje su upala bljedunjava imena Mirsada Ćemana, Osmana Brke, Ismeta Kasumagića ili Amile Omersoftić koja i onda, i danas, govore o devijantnosti jednog vremena u kojem su njihova imena postala često izgovarana a da za to nema nijedan valjan i opravdan razlog. Bilo je to vrijeme kada osim prvog SDA reda niko nije mogao ni da potrefi ime nekog drugog danas poznatog esdeaovca kao, recimo, Timura Numića koji je i onda i danas jednako sijed kao da je pola djetinjstva proveo s Aristotelom a onu drugu polovicu sa, recimo, "Šajom" što mu ga dođe tu negdje.
Da li je iko tada mogao i pomisliti, a ne izgovoriti, na ime Nedžada Brankovića kojeg će desetak godina kasnije zapasti da bude premijer pola BiH? Naravno da nije jer je u to vrijeme Ramiz Delalić, taj uvaženi društveni, kulturni i javni radnik, za Brankovića bio ono što je danas Barak Obama za Milorada Dodika. Da li je ikome, u ta doba, išta značilo ime ginekološkog pregaoca iz Travnika Halida Genjca!? Jok jer je u taj vakat drugi ešalon SDA bio popunjen Omerom Behmenom, Edhemom Bičakčićem, Muhamedom Šaćirbegovićem i drugim mladomuslimanskim imenima a u kojem su, tada, redu sjedili Asim Sarajlić, Adil Osmanović, Sulejman Tihić ili Erdal Trhulj - e, to ne bi pogodili ni zaljubljenici u SDA a la Kemo Lakača u FK "Sarajevo". Taj vremenski period, ali u SDP-u, bio je obilježen Nijazon Durakovićem iza kojeg su se redala imena Tatjanje Ljuić - Mijatović, Mirka Pejanovića, Mire Lazovića i nadolazećeg Nazifa Mujića bh.politike - Zlatka Lagumdžije. Da je neko, tada, stavio kakve povelike pare kako bi zauzvrat dobio odgovor ko je Damir Hadžić, Denis Bećirević ili Jasminko/Jesenko (tako nešto?!) Selimović pare bi otišle bez po' muke jer su ti ljudi, u ono vrijeme, bili potpuni anonomusi i to bi ostali do kraja svojih života da nisu odlučili postati poznati široj bh.javmosti putem svog pregalaštva (a la Damir Hadžić zv. "Doći će šef sa torbom, dođi i ti i samo zamijenite torbe") ili svoje poslušničke note, na kojoj bi mu pozavidio svaki engleski terijer, a la Jasminko/Jesenko Selimović.
Prije petnaestak godina ako bi neko poželio prodiskutovati o politici, viziji, naciji ili o strateškim pitanjima mogao je za to naći sagovornika u prvom SDA ili SDP redu jer, ma šta ja ili neko drugi mislio o tim ljudima i njihovim rezultatima, treba reći da su to bili pametni ljudi što nema veze sa njihovim ciljevima i rezultatima. Kako je vrijeme odmicalo, i kako su jedni odlazili u svoju privatnost a drugi na Drugi svijet, njihova mjesta u politici zauzimali su ljudi o kojima tada nismo znali ništa ili smo znali vrlo malo i trebalo je puno vremena i živaca da se naviknemo na njihovu javnu bezosjećajnost te da pretrpimo previše toga dok se oni izvježbaju na funkciji.
Od Nedžada "Po zakonu" Brankovića koji je svoju glupu političku karijeru otpočeo aferom sa tv alapačom Sanelom Prašović, preko Erdala Trhulja koji i danas, uporan kakav jeste, dolazi rasčupan na posao i za svog savjetnika u ministarstvu industrije drži oficira KOS-a Envera Mujezinovića što je ravno tome kao kada bi Sep Blater u FIFA-i za savjetnika uzeo Murata Šabanovića, pa sve do Salmira Kaplana za kojeg kažu da ne skida smiješak s lica jer je i njemu samom smiješno što je ministar. Naravno tu je i momak "iz Kantona", preziva se Konaković, koji je neki dan na Skupštini ovog tijela uskliknuo da je on srcem i dušom SDA-ovac 1000%. Nisam siguran šta bi drugo i mogao biti s obzirom na znanje, zvanje i promašenost sve čega se uhvatio: od košarke do mikrofona. To je ono na šta je spala SDA - na ljude koji su van politike niko i ništa i čije biografije, nekako, liče na GRAS - malo izdrndane, malo mutne, klimave ali nekako se vuku po cesti. Ali SDP je, kukala mu majka, odavno bio poznat kao rasadnik političkih talenata.
Pa nije tako davno bilo kada je tadašnji predsjednik SDP-a Nijaz Duraković mobilisao Zlatka Lagumdžiju iz podmlatka ove partije dok je Zlatko nešto prebirao po tastaturi PC-a. Uzeo ga Nijaz i rekao mu: "Mali, bićeš zvijezda" - i eno ga. Današnju omladinu SDP-a predvodi Jasminko/Jesenko Selimović kojeg sam prije nekoliko godina, kada sam pošao kod Lagumdžije, sreo u centrali SDP-a i tada, a i danas, ima jednako formatiran kapacitet hard diska sa kojeg bifla rečenice koje, kada bi čovjek otvorio sjećanja, recimo, Milovana Đilasa, mogao naći u stenogramu rasprava CK iz, hajde, 1953.godine. Druga, mlađahna, SDP-ova politička akvizicija kojoj sam zapamtio ime jer zove i preziva isto kao i hrvatska mini pjevačica - Danijela Martinović je na konstituirajućoj sjednici Parlamemta BiH uskliknula kako su joj, zbog operacije Oluja, draži Hrvati od Srba. Eto, budale. Naravno u Zlatkovoj "omladini" tu je i moj poznanik Damir Mašić - momak se bavi politikom jer ništa drugo i ne zna raditi.
Dobro, svojevremeno je vodio muzičku top listu na Hajatu i možda je bilo pametnije, ali definitivno nije unosnije, da je to tako i ostalo. Drugi moj poznanik, SDP-ovac Saša "Na sastanku sam" Magazinović danas je šef kluba zastupnika SDP-a u Parlamentu BiH. Prije tog vremena bio je "u Kantonu" a prije toga je štampao šećere za kafiće. Sjećam se, u ta doba sam ja objavio prvu knjigu "Državna tajna", kako je siknuo na mene govoreći mi da mi je Sefer napisao knjigu. Hajde de, momak nije mogao da podnese neke stvari. Ova mlada generacija ljudi, potpunih budžetskih ovisnika, nikada nije radila ništa realno u životu osim što su se, štampajući šećere, vodeći top liste ili promašujući košarkaške obruče, sistematski umiljavali svojim političkim guruima kako bi, poput pudlica, nekada naplatili svoju "finoću".
Kako je koja godina odmicala u politiku su dolazili sve gori i gori, sve halapljiviji i halapljiviji mladići koji su potpuno nesposobni za život van cuclanja budžeta. Šta bi, recimo, radio Damir Hadžić koji nema dana radnog staža mimo politike i koji ne zna raditi ništa drugo osim da tumači tuđe i brani stavove svoje kafanske družine na šta danas liči "vrh" SDP-a. Kojim se to poslom bavio Željko "Po prstima i po nosu" Komšić prije "ulaska" u politiku - pa taj se rodio u politici i kada je shvatio ljepotu ublehe osnovao je sebi "frontu" iz "principijelnih razloga" jer kome da on odnese radnu knjižicu opečaćenu pečatima državnih instirucija. Ko bi to zaposlio "bošnjačkog Vladu Divca", 1000% zastupnika SDA Konakovića, kojem samo domaći izdajnici i strani plaćenici ne priznaju genijalnost Dražena Petrovića i snagu Abdul Jabbara.
Naravno ne bi ga uposlio niko ali i on to zna pa se uhvatio "tekovina revolucije" jer samo tim putem se gradi vila na Poljinama gdje odmaraju bošmjački umovi nakon zamornog dana tenderskog varanja i budžetskog namještanja.
Dakle, ako je situacija ovakva danas šta očekivati za deset godina jer, očito je, u politku dolaze sve gluplji i bezosjećajniji tipovi koji ne znaju ništa da rade ali zato odlično znaju "kako se radi". Valjda je današnje, bez sumnje mizerno, stanje bh.društva odraz hiperprodukcije magistara i doktora nauka koji na papiru umije da rade svašta ali u realnosti, osim procenata, malo "zapinju" oko pravila i procedura.
Često na ulici čujem ljude kako se pitaju da li je ikada bilo gore stanje nego danas. Jeste, jeste, ali ste to zaboravili a narod koji zaboravlja svoju prošlost osuđen je da je ponavlja...
Semir Halilović
Sarajevo, 15.5.2013.
Dobar dan, moj upit o tome kako dobiti kredit za kupnju kuće od nekretnina počeo je pozivom, nazvao sam Davidson Albert Company, danas sam jako sretan i Bog blagoslovio Davidsona Alberta Kontakt e-mail: {Davidsonalbertloan@gmail.com } Zovem se Marijana, iz HRVATSKE sam, zadnjih pet mjeseci sam tražila pravu kreditnu tvrtku od koje bih mogla dobiti kredit kako bih mogla kupiti kuću kakvu sam htjela. Dugoročno, bilo je hrpa prijevara zbog kojih sam im povjerovao i na kraju dana su mi uzeli novac bez da su mi dali išta zauzvrat, čak ni 1 euro na moje ime, izgubio sam svaku nadu, bio sam zbunjen i frustriran, nikad nisam želio imati ništa s online tvrtkama za zajam pa sam otišao posuditi novac od prijatelja. Ispričao sam sve što se dogodilo i rekla mi je da mi može pomoći pronaći tvrtku za zajmove koja mi može dati bilo koji iznos zajma koji mi treba i po vrlo niskoj kamatnoj stopi od 3%, također mi je rekla da je upravo dobila zajam od uputio me kako se prijaviti za zajam baš kao što mi je rekla, aplicirao sam s njima putem e-pošte: (davidsonalbertloan@gmail.com), nikad nisam vjerovao, ali sam pokušao, i na moje najveće iznenađenje dobio sam zajam u roku od 24 sati, nisam mogao vjerovati, ponovno sam sretan i bogat i hvala Bogu da takve kreditne kuće još postoje na ovim prevarama posvuda, savjetuju svima koji trebaju posuditi kredit putem e-maila (davidsonalbertloan@gmail.com). Nikada te neće iznevjeriti i tvoj život će se promijeniti kao i moj. Brzo kontaktirajte (davidsonalbertloan@gmail.com) danas i uzmite svoj zajam od njih. Obavezno kontaktirajte DAVIDSON ALBERT LOAN COMPANY za vaš kredit, jer sam uspješno dobio svoj kredit od ove tvrtke bez ikakvog stresa. Posjetite njihovu e-poštu. (davidsonalbertloan@gmail.com)
OdgovoriIzbriši