S obzirom da smo moja sestra Mirela i ja, uz našeg oca
Sefera, najdirektnije zainteresovani da se istraga o ubistvu moje rahmetli
majke i njemog rahmetli brata provede na krajnje pravedan način uz provođenje
svih neophodnih istražnih radnji i izvođenje neophodnih dokaza, u to ime sa odlučio
odgovoriti na krajnje primitivne komstrukcije i amoralne neistine koje je, u
vezi njihovog ubistva, iznio bivši savjetnik Alije i aktuelni ad hoc savjetnik
Bakira Izetbegovića - oficir KOS-a Fikret Muslimović.
Kada su u pitanju Muslimovićeve izjave u vezi atentata na
našu porodicu treba kazati nekoliko činjenica koje ovaj kosovac zaobilazi:
načelnici Službe vojne bezbjednosti ARBiH, i Muslimović i Jašarević, bili su
dužni načelnika GŠ ARBiH Sefera Halilovića, kao zaštićeno lice, bezbjedonosno
pokrivati i štititi na mjestu kabineta, komandnom mjestu, kao i na mjestu
stanovanja njegove porodice, a zašto su oni napravili taj propust u pogledu
mjesta stanovanja i da li je to urađeno namjerno ili ne, razjasniće sud. Zbog
njihovog propusta, koji nije iz ne znanja, na naš balkon se početkom jula 1993.
popelo lice koje je u gluho doba noći postavilo eksplozivnu napravu koja će
uskoro biti aktivirana i kojom će biti počinjen stravičan ratni zločin nad
našom porodicom. Zbog tog njihovog propusta nama je nekoliko dana pred atentat
osmatran i stan i naravno da za ove događaje postoje svjedoci koje Tužilaštvo
KS tek treba saslušati.
Muslimovićevo banaliziranje i negiranje načina zločina nad
našom porodicom, njegovo bezobzirno laganje o tome šta je moguće a šta nije u
vezi sa atentatom na našu porodicu, jeste zločin sam po sebi i već to dovoljno
govori sa kakvim monstruoznim obavještajcem godinama imamo posla - Muslimović
se pretvara u artiljerijskog oficira, u čovjeka koji kao da je vidio svaki
događaj u vezi atentata,mpretvara se u sudiju i istražitelja, a nije ništa od
navedenog već iz njega govori strah od istrage u kojoj će se njegova uloga u
vezi atentata na našu porodicu razjasniti uz, danas, obimnu arhivu i dokaze.
Nadalje, Muslimović laže štiteći sebe, Envera Mujezinovića i Bakira Alispahića
da su "stručne" komisije izvršile uviđaj u našem stanu. Izašle su
četiri komisije, nijedan artiljerijski oficir među njima niti ijedan balističar
artiljerijskih projektila i dali su u izvještajima elemente koji se ne slažu:
granata je, kažu "stručne komisije" došla iz Vogošće, Ahatovića ili
Paljeva, pa kažu granata je 105 ili 120mm d30. Onda šta je na kraju istina i
kakve su to "stručne komisije"? Nadalje, komisijama se razlikuje ugao
ispaljenja "granate" a sumnjiv je i upadni ugao koji se ovih dana
provjerava.
Također mi smo kao porodica tužili jedinicu i funkcionere
MUP-a za zločin, a nama se šalju inspektori MUP-a na uviđaj, i vještačenja, što
je ravno mogućnosti da su, recimo, zločine jedinica nacističkog SS-a vještačiki
oficiri SS-a. Zadnji koji je u našem stanu vršio uviđaj zove se Dino
Osmankadić, i on iz MUP-a, a po zanimanju je mašinski inžinjer. Toliko o
"stručnim komisijama" koje je dosadašnja vlast podmetala našoj
porodici.
Od te čitave "haubičke granate" koja ima oko 3.000
gelera pripadnici MUP-a pronašli su 44 gelera pa se s pravlm pita gdje je
nestalo preko 2.500 gelera ako se već nisu u tolikom broju ni približno
odrazili na zidovima našeg stana gdje je navodno "granata" pala.
Također treba reći da u izvještajima MUP-a postoje ozbiljni tehnički i
materijalni nedostatci koji se, ovih dana, pomno analiziraju jer je očito
nestručno, namjerno ili ne vidjet ćemo, pisanje ovih dokumenata. Na kraju,
četvrta, vojna, komisija koja je izašla na lice mjesta, i među njima nijedan
aktivni školovani artiljerijski oficir, napisala je da su taj dan na Ciglane
pale tri granate što je materijalno netačan izvještaj i kal takav bespredmetan
za dalje komentarisanje. Doduše jedan član te komisije, rezervni artiljerijski
oficir, rekao je da su izašavši na lice mjesta odmah shvatili da se ne radi o
granati ali da su konstatovali da je rat i da treba čuvati glave te su napisali
da se radi o granati.
Ipak, prof.dr.Nešet Muminagić, načelnik artiljerije u
GŠARBiH, koji je bio član prethodno navedene komisije, će napisati odvojen
izvještaj u kojem će ustvrditi da je eksplozija u našem stanu najvjerovatnije
podmetnuta eksplozivna naprava na terasi našeg porodičnog stana.
Danas kada se stvorila politička klima za kvalitetnu i
stručnu istragu u ovom slučaju, uradiće se sve neophodne istražne radnje, i
napraviće se profesionalno stručno vještačenje, saslušat će se svi svjedoci i
uvažiti arhivski dokumenti i na osnovu svega navedenog se može donijeti
relevantna i objektivna odluka granata ili bomba, a mi ćemo kao porodica
prihvatiti rezultate profesionalne, nepristrasne i objektivne istrage ali
sigurnk nećemo dozvoliti, kao što je bio slučaj do sada, da nam MUP podmeće
"stručne izvještaje" kojima fale baš ti stručnjaci i nećemo dozvoliti
da nam Tužilaštvo, kao do sada, preskače čitavu lepezu svjedoka, dokumenata i
vještačenja. Jer zašto se izbjegavaju iznijeti svi dokazi na stol? Mislim da je
sumnja osnovana.
Zašto bi neko želio likvidirati prvog ubicu "Ševa"
Herendu i zašto je uvijen komandant "Ševa" Ugljen!? Jasno je:
uklanjaju se tragovi, počinioci i svjedoci zločina i pokušava se pokidati veza
sa njihovim političkim nalogodavcima.
Kada je u pitanju postojanje i djelovanje terorističke grupe
"Ševe" koja je osumnjičena da je počinila najmanje dva teška ratna
zločina u opkoljenom Sarajevu, Muslimović se javnosti pravda da za nju nije ni
znao. Naravno, Muslimović nije znao ništa što bi ga moglo kompromitovati ili
odvesti u zatvor: za zločin u Trusini nije znao ali je zato "znao" da
su oni koji su ga počinili biki pod komandom Sefera Halilovića. Za
"Cacu" nije savjetovao nježne metode razgovora dok je istovremeno
pokušavao "Cacino" ponašanje gurnuti u krilo Sefera Halilovića.
Muslimović je 2/3.7.1993. hapšenjeg "Cacinog" načelnika štaba
brigade, Senada Pecara, izazvao haos u opkoljenom Sarajevu a sve te nerede je
pripisao već smjenjenkm Seferu Halilloviću kako bi SDB imao "razlog"
da izvedu atentat na Sefera Halilovića optužujući ga za nepostojeći državni
udar. Muslimović je, također, pisao da je kriminalac Delalić Ramiz od sestre
sin Seferu Haliloviću što je još jedna u nizu Muslimovićevih prljavih laži
kojom je htio da sve Delalićeve prljave rabote, pa i one od 2/3.7.1993., gurne
u krilo Sefera Halilovića.
Za špijuna Seada Rekića, koji je od strane šefa KOS-a
Aleksandra Vasiljevića ubačen u MUP RBiH, Muslimović u svojoj izjavi kaže da je
za to "čuo od nekog momka na pijaci". Zanimljiva je država u kojoj je
špijunske akcije od velike tajnosti prepričavaju po pijačnim tezgama. Rekić je,
u svojim izjavama, tvrdio da je Muslimoviću podnosio izvještaj o praćenju
Sefera Halilovića, 1990. i 1991. u Beogradu na Komandnoštabnoj školi, kao
muslimanskog nacionaliste. Rekić tvrdi da mu je Muslimović naredio i da tajno
snima Dragana Vikića da vi saznao kako će se ponašati Specijalna jedinica MUP-a
u slučaju agresije na RBiH što su četnički oficiri zvali "intervencijom
JNA".
Sam šef KOS-a, smiješni Vasiljević je pred samu agresiju na
RBiH tražio da Muslimović bude postavljen na mjesto šefa SDB-a pa se umirio
kada je saznao da je Muslimović postavljen na mjesto šefa bezbjednosti u TO
RBiH. Nadalje, kada je rahmetli Safet Hadžić razgovarao sa Muslimovićem sa
ciljem da se angažuje u pokretu otpora od nadolazeće agresije, Muslimović mu je
odgovorio da ne želi nikakvo angažovanje na nacionalnoj osnovi da bi, uskoro, Muslimović postao
"nacionalista" u ARBiH. Također treba reći da Muslimović nikada nije
predao državi RBiH listu svojih saradnika u KOS-u što je očito štićenje i
agresorskih špijuna. Kada je Sefer Halilović maja 1992., pred Izetbegović
Alijom i svjedocima, rekao Muslimoviću da treba predati svoju saradničku mrežu
Muslimović je odgovorio da ne bi bilo moralno da on to uradi.
Prema svjedočenju dva ljekara iz tadašnje Vojne bolnice,
objavljena u knjizi Lukava strategija, Muslimović je bio na JNA bolovanju u
vremenu kada je tvrdio da je istupio iz JNA. U to vrijeme Muslimović na pijaci
prodaje paprike dok, u biti, prati tokove naoružavanja putem šverca. U to ime
je i Rekiću naredio da dovede svoju, Rekićevu, ženu zaposlenu u Centrotransu
kako bi saznao o naoružavanju tim putem.
Muslimovića je od zatvora i procesuiranja za izdaju
Republike BiH i podrivanja našeg odbrambenog sistema, spasila smjena šefa
bh.armije Sefera Halilovića koja je došla nasilno jer se trebala spasiti glava
van zatvora Muslimoviću, Mujezinoviću i Rekiću što sa Halilovićem na čelu ARBiH
nije bilo moguće. Istodobno Muslimović tvrdi da se Sefer Halilović usprotivio
smjeni sa mjesta čelnog čovjeka vojske i treba reći da je posrijedi, ponovo,
Muslimovićeva laž. Naime iz zapisnika sastanka kolegija GŠARBiH od tog dana
jasno se vidi da Muslimović laže a postoji i prisluškivani razgovor, od istog
dana, između Muslimovića i Izetbegovića u kojem Muslimović govori Izetbegoviću
da niko ne dovodi u pitanje smjenu "pa ni sam gospodin Halilović".
Odmah nakon Halilovićeve smjene zatražena je smjena
predsjednika Vojnog suda i vojnog tužioca, Senada Krehe i Mustafe Bisića, a
predloženo je imenovanje Ismeta Mehića koji je, prema Alibabićevoj tvrdnji,
radio skupa sa Rekićem u kasarni Vikor Bubanj. Bilo je očito da se namješta
Rekićevo oslobađanje a preko njega i spašavanje od zatvora Muslimovića i
Mujezinovića. Prema drugoj Alibabićevoj tvrdnji Mujezinović je počeo svjedoke u
slučaju Rekić pozivati na "brifinge" nakon čega su svjedoci
"reterirali". Uskoro je slučaj Rekić dobio svoj obrat štomje logično
jer su jakim državnim polugama upravljali KOS-ovci Muslimović, Mujezinović ali
i čitava plejada njihovih saradnika.
Kada je u pitanju Muslimovićeva tvrdnja da je ARBiH bila
ustrojena tek nakon smjene Sefera Halilovića treba kazati da je po srijedi
bezočna laž a evo i kako. Ako je tako kako piše Muslimović kako su se, onda, u
tako "sređenoj" Armiji dogodili zločini u Bugojnu, Grabovici, u
Krajini, Muzeju Jablanica, Rogića kućama, Doljanima, Uzdolu, Vozući...svi
počinjeni nakon Halilovićeve smjene sa čelnog mjesta u Armiji. Ako je Armija,
nakon Halilovića, bila tako ustrojena kako su se onda dogodili oad Bjelašnice,
Trnova, Grepka, slobodne teritorije Goražda, pad Srebrenice i Žepe, zamalo pad
Bihaća i fijasko medijski najavljivane deblokade Sarajeva. Da stvar bude gora
kako se sve ovo događalo Armija je dobijals sve više i više generala zaključno
za ekonomom mlina iz Ustikoline Halidom Čengićem - slikom i prilikom
"ustrojene armije".
Otkud da Halilovićevi nasljednici na čelu ARBiH, Delić i
Hadžihasanović, završe kao osuđeni za ratne zločine dok je Halilović završio
kao komandant čistih ruku i sa oslobađajućom presudom Haškog tribunala. I
upravo ovdje, u Halilovićevim čistim ratnim rukama, leži razlog zašto budale,
lažovi, licemjeri i kriminalci od Zulfikara "Zuke" Ališpage, preko
Muslimovića pa sve do Vesne Budimir hoće da Seferu Haliloviću, po ko zna koji
put, montiraju optužnicu za ratne zločine kako bi, tim putem pokušali da
promijene karakter agresije na RBiH i dalju politiku u BiH. E, pa, neće ići!
Kada danas Muslimović u svojim pamfletima brani Delića treba
ga podsjetiti šta je pisao o Deliću u svojim "specijalnim
informacijama". Muslimović je za Delića napisao da se ponaša
"nedolično", da je "nezainteresovan za borbena dejstva",
"da je sebi, svom bratu i zetu dodijelio stan u Visokom, uz napomenu da mu
je dodijeljen stan i u Sarajevu", te da vrijeme provodi "po kafanama
i hotelu" uz doounu da je Delić izgubio ugled među oficirima, borcima i
građanima Visokog. Pitao se Muslimović kako je Delić izvukao namještaj iz već
okupiranog Doboja a u razgovoru sa Seferom Halilovićem Muslimović je tužakao
Delića da je izvukao i sina iz Doboja. Međutim kada Delić dođe na čelo ARBiH
Muslimović će početi pisati potjernice Deliću protiv Sefera Halilovića iz čega
se jasno isčitava Muslimovićevo licemjerje.
Za Amora Mašovića Muslimović je napisao da "ispoljava
elemente samovolje", "vrši privatne razmjene zarobljenika i
tijela", da "inferiorno prihvata od agresorske strane mjesto, vrijeme
i kriterije razmjene" te da je "indikativan njegov intiman ton u
pregovorima i bliskost sa predsjednikom agresorske komisije za razmjene
Draganom Bulajićem".
Za Mustafu Hajrulahovića "Talijana" Muslimović je
napisao da "ne isključuje mogućnost da je Talijan navedenu ocjenu iznio na
navedenoj gozbi koju je dva dana ranije organizovala komanda ove brigade u
blizini rovova 1.bataljona (pečeno jagnje uz sve vrste alkoholnih pića)",
dok je za svog sadašnjeg prijatelja Hasana Efendića, Muslimović napisao da
"Hasan Efendić svake nedelje odlazi u Austriju, a da o tome niko nije
upoznat u vojnom izaslanstvu. Angažovan je i na iznalaženju sponzora za
školovanje svoje kćerke u SAD...Efendić kod sebe ima više ovlaštenja za prikupljanje
pomoći koja se bjanko izdaju i nigdje ne registruju. U razgovoru sa izvorom
stalno je isticao da nemaju od čega da žive, a izvor mu je primjetio svežanj
novčanica u kojem bi moglo biti 200-300 hiljada DM". Za Dževada Topića
Topu i njegovu suprugu Muslimović je napisao da je "više lica u Zagrebu
tvrdilo da je Dževad Topić za gotov novac kupio stan. Njegova supruga ima
ovlaštenje za prikupljanje pomoći BiH i tim povodom je boravila je u Njemačkoj,
a od prikupljenog novca otvorila je kafanu pod firmom Klub Bosanaca".
Međutim i kada Muslimović ode sa mjesta načelnika
bezbjednosti GŠARBiH na mjesto načelnika Uprave za moral, IPD i vjerska pitanja
i odatle će pisati potjernice. Tako je za komandanta 5.mtbr Ismeta Hadžića
napisao da se ponaša autokratski i da izaziva svađe te da "podnosi samo
one koji mu tepaju i time kod njega stvaraju krivo uvjerenje o velikim ličnim
sposobnostima i zaslugama". Javnosti je, svakako, poznata i Muslimovićeva
potjernica o Harisu Silajdžiću kao predsjedniku Vlade RBiH. I 1993. i 2013.
Muslimović je bio izgubljeni očajnik, frustrirana ličnost kojeg prezire veći
broj ljudi koji su ikada i čuli za njega.
Skoro je, gostujući na FTV, sin Alije Izetbegovića branio
Muslimovića rekavši da je Muslimović puno doprinjeo da Armija RBiH ne bude osvetnička.
Naravno da Izetbegović laže, i po srijedi je jeftina i glupa laž što je lako
dokazivo. Nije me ta Izetbegovićeva tvrdnja začudila jer je, barem danas,
poznat veliki broj svjedoka i dokumenata koji svjedoče o razlozima velike
ljubavi između oba Izetbegovića i Muslimovića. Imaju, svjedoče ljudi,
zajedničkog prijatelja Dobricu Ćosića - gurua genocida nad Muslimanima
Republike BiH a da li imaju i nešto zajedničko zanimljivo za Tužilaštvo BiH -
vidjet ćemo. Jedno ostaje: Muslimović je savjetovao i Aliju Izetbegovića a
savjetuje i njegovog sina, a kako ih je obojicu nasavjetovao vidi se u
političkim rezultatima ovog dvojca: Ni države, ni pravde...a oko nas sve neki
muslimovići.
Semir Halilović
Sarajevo, 25.2.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar