HARIS SILAJDŽIĆ: "PROKLELI SU NAS! JEDNA ŽENA MI JE REKLA DA BOG DA VAM SE STOPE SVIMA ZATRLE!"

HARIS SILAJDŽIĆ: „PROKLELI SU NAS. JEDNA ŽENA MI JE REKLA DA BOG DA VAM SE STOPE ZATRLE SVIMA! BILO JE I DRUGIH PSOVKI I KLETVI POJEDINAČNO ALI OVA JE BILA SVIMA NAMA!“ 

ALIJA IZETBEGOVIĆ: „MUHANAT SI TI MALO HARISE. RADI SE O OSOBINAMA KOJE OVDJE STVARAJU TEŠKOĆE.“

Premijer Vlade RBiH Haris Silajdžić podnio je svoju prvu ostavku 3.8.1995.g. što će u njegovoj političkoj karijeri postati praksa jer se, Silajdžić, u narednih nekoliko godina više puta povlačio iz politike da bi se uvijek, „na nagovor drugih“, vraćao na staro radno mjesto sa zadovoljenom sujetom. Silajdžićeva ostavka došla je u teško vrijeme za RBiH jer su Srebrenica i Žepa netom prije pale u četničke ruke, narod je preživio genocid, Bihać se nalazio u odsudnoj odbrani dok je pompezno najavljivana deblokada Sarajeva, nad čijom se se maketom u programu TVBiH klatili Izetbegović i nekolicina promašnih oficira, doživjela fijasko.

Dana 10.8.1995.g. s početkom u 12 sati otpočela je maratonska sjednica Predsjedništva RBiH na kojoj je osnovna tema bila Silajdžićeva ostavka koja će, međutim, pokrenuti čitav niz pitanja koja su tinjala u vrhu države. Taj dan će se, također, sudariti i dvije sujete, ona Izetbegovićeva i Silajdžićeva, po pitanju količine vlasti u njihovim rukama. Treba kazati da Silajdžićeva ostavka nije bila nikakvog principijelnog karaktera po pitanju neslaganja sa suštinom politike SDA kojom je Izetbegović rukovodio, već je Silajdžićeva nervoza izazvana frustracijom da je de iure premijer a de facto mu vladom upravlja Izetbegović. Sve je puklo u trenutku kada je Silajdžiću zabranjen istup na TVBiH što je u djelo sprovela SDA direktor TVBiH Amila Omersoftić - još jedna iz plejade kadrova za koju bi bilo bolje da je nikada nismo imali "čast" upoznati. To Silajdžićeva sujeta nije mogla podnijeti. Na početku sjednice otpočeo je sa žestokim optužbama rezimirajući princip Izetbegovićeve vladavine.

Silajdžić: ...Za svo vrijeme mandata, po vojnim pitanjima, posebno planiranjima i izvođenju vojnih operacija nisam znao ništa od pažljivijeg čitaoca novina. Činjenica je da je Vlada unatoč svemu postigla značajne uspijehe. Povodom ostavke dobio sam brojne poruke građana, organizacija, udruženja kao i stranih državnika, političara i prijatelja Bosne. Osnovni problem je da li će se otkloniti neustavna praksa i stvoriti uvijeti da Vlada odgovorno vrši svoje ustavne nadležnosti ili neće... Svi znaju da Vlada ne vlada. Cijela zemlja je imala priliku da vidi kako postoji moć koja uslovljava predsjdeniku Vlade nastup na državnoj televiziji... Imate mirnodopski dnevni red, a imamo na nekoliko desetina kilometara od nas 5.000 ljudi pod šatorima iz Srebrenice. Oni koji su bili vidjeli su. Prokleli su nas! Jedna žena mi je rekla: “Da Bog da vam se stope zatrle svima!” Bilo je i drugih psovki i kletvi i pojedinačno, ali ova je svima nama. Ne znaju oni ko šta radi, ko je odgovoran ali... Druga stvar ne može se desiti da ja ne znam gdje je ministar. Može, ali ja to onda smatram neustavnim! Pitanje je ovo, hoće li se stanje popraviti ili neće. To je osnovno.

Izetbegović: ...Napravljen je čitav niz koraka koji su napravili dramu u društvu. Mislim da ti je ta drama trebala Harise, zato da osvojiš što više vlasti u njemu. Ti kažeš da si postigao rezultate, pa kako si ih postigao ako kažeš da nisi imao vlasti. Kako to? Kažeš Vlada ne može da radi, bila je prikraćena. U čemu si ti to bio prikraćen? Predsjedništvo ima funkciju u tri domena i to odbrana, bezbjednost i vanjski poslovi. Ne možeš ti zahtjevati da imaš isključivo pravo u ogledu tih nadležnosti. To što narod nije gladan više ne treba da zahvalimo Vladi Harise nego UNHCR-u i orgomnoj humanitarnoj pomoći koju dobijamo... Ambasadori su u direktnoj nadležnsti ovoga tijela ovdje i ne možeš ti postavljati ambasadore i sve ljude u službi i sve direktore preduzeća... Na kraju ispada da ja, koji sam izabran na izborima, treba da budem praktički engleska kraljica, a ti koji si imenovan sa naše strane ti trebaš da vladaš. Onda je bolje da se povučem! Ti si imao dovoljno vlasti, čak i preko Ustava, a ako ti smatraš da ja ne mogu kontaktirati direktno sa ministrom unutrašnjih poslova, inostranih i sa komandantom, onda se ti varaš i to će biti tako i ubuduće...Mi smo imali situaciju u vojsci, ponekad bi čovjek zamijenio nekoga oficira na vrhu, ali se odmah postavlja pitanje koga staviti, gdje su ti ljudi, jako mnogo dobrih kadrova je otišlo! Mi smo kasnije, kada je riječ o ovome vojnom dijelu, na neki način uspijeli da i njega sačuvamo i nije se dogodila tragedija Sreberenice! A šta je vlada učinila za Srebrenicu, osim apela? Ono što smo mi preduzeli možda je moglo spasiti Srebrenicu, da je bilo više saradnje od strane srebreničkih organa nad kojima nismo imali velikog uticaja... Kukaju za ljekarima, mi nađemo, dvojicu mobilišemo jedan se javi dobrovoljno i svi pooginu u onom helikopteru u onoj nesreći. Ima puno reklamerskog u radu Vlade i ubuduće se toga klonite...Vidite, logistika vojske počiva na niz nepoznatih ljudi koji su po prirodi posla moraju ostati takvi. Mi smo u zadnjih 15 dana dovukli 26 aviona oružja. Čovjek koji je došao, bio u Njemačkoj, onaj ranjeni Ćatić zna Armiju 1992.godine i sad se vratio i kaže ovo je prava Armija, dobro naoružana, obučena. Sve smo to ipak mi uradili nije Vlada...

Silajdžić: Izvinjavam se, ali moram se ne složiti sa 90% ovoga što je rečeno. Od toga da treba ovo Predsjedništvo okrenuti protiv mene tako što će se reći da je ono engleska kraljica. Ja to gospodo nisam rekao!

Izetbegović: Onda je Šaćirbegović slagao!

Silajdžić:...Dakle o Srebrenici je riječ, šta je to Vlada uradila, osim priče. Ne znam šta je uopšte iko učinio, ali mogu vam reći da su antitenkvoski projektili koje tamo imamo nabavljeni na inicijativu Vlade. Ako je i to priča onda je sve drugo priča...Nudio sam se da idem helikopterom UN-a tamo...Smatrao sam da vojska treba prvo da ide u Srebrenicu i da bude sa ljudima tamo, ali dobro...Pa se ovdje spominju 26 aviona oružja, a ako kažem šta je sa 10.000 RPG raketa, 10.000 raketa za VBR i 800 avio bombi!?

Izetbegović: To još nije stiglo.

Silajdžić: Kad sam govorio četiri leta su već bila otišla, to znači da je stizalo, a to je nabavila moja sestra ambasador koja je dala ostavku u Pakistanu, a ja sam se za pare pobrinuo i plaćeno je preko Brunej – Malezije...Kaže se nije Vlada...

Izetbegović: Odnos je 90%:10%...

Silajdžić: Ako je takav odnos onda to znači da je stigla milijarda i pol ili dvije oružija. Onda ja to ne znam...Jer kada si mi ti zamjerao što će ti to oružije kada je prebačeno u Tursku, to je bilo između 70 i 80 miliona dolara. E ako je to 1 ili 2%,onda se ja pitam kako Vlada može 2%, a neko drugi 100%? Moć je u rukama tih koji imaju 98%, a tvrdim da nije toliko jer bi se radilo o milijardama. A ako govoriš o zadnjih 26 aviona, ti kažeš mi smo to uradili, pa ko smo to mi?

Izetbegović: Ja i moja ekipa...U čitavom modernom svijetu uz Vladu, 90% stvari se završava privatnim linijama...

Silajdžić: Nije tačno!

Izetbegović: Privatne inicijative, lične...

Silajdžić: Sam si rekao da 90% novaca ide izvan Vlade, e onda je tu i 90% moći.

Izetbegović: Ja sam rekao da kontrolišem fond za odbranu, a ostalo je u rukama Vlade...   Silajdžić: Zašto fond ne bi bio u Ministarstvu odbrane?

Izetbegović: Ti znaš razloge zbog čega. Vladu vode Pelivan i Akmadžić, taman sam njima trebao dati...

Silajdžić:...Što se tiče Bihaća, šta je za Bihać urađeno i ko je radio i šta je mogao učiniti, uradio je. Vlada je slala koliko je mogla slati. Koliko sam ja vidio zbir dobili su puno više novaca nego Goražde. Trebali smo ići helikopterima. Rahmetli Ljubijankić je otišao i poginuo i ako znaš predsjedniče da sam ja trebao sjesti u taj helikopter. I ti si rekao da to ne treba da radim... 

Izetbegović: Ne mislim da si trebao ići u onaj naš helikopter...

Silajdžić: Ja sam predlagao da idem tim helikopterom. Ti si rekao ne trebaš da ideš time, nego prijavi da ideš sa UN-om, jer je isuviše opasno. U čemu sam prikraćen? Prikraćen sam u vlasti, Vlada nema vlasti. Od tunela, do visočkog aerodroma, do toga šta se uopšte dešava u zemlji! Ja nisam imao Alija ništa protiv da većina vlasti bude u tvojim rukama, ja sam to tebi i rekao. Ona i jeste 90% u tvojoj ruci. Ali dozvolite jedno, ja ne mogu raditi ako ne znam gdje mi je ministar!

Izetbegović: Koji ministar?

Silajdžić: Evo Šaćirbegović!

Izetbegović: Šta će ti on?

Silajdžić: Ja sam predsjednik Vlade!

Izetbegović: Dobro, eto trebaš da znaš gdje je, a što je baš tu problem?

Silajdžić: Ne samo da trebam da znam gdje je nego i da sam obavješten o njegovom poslu. Molim te, ja imam pismene naloge gdje ti naređuješ mome ministarstvu šta da plati, isplati itd...

Izetbegović: Bio si odsutan.

Silajdžić: Alija dozvoli da kažem, nemoj da se nadvikujemo. Ja ne raspolažem većinom para nego ti...I ne prihvatam da ne znam gdje mi je ministar vanjskih poslova!

Izetbegović: Šta tražiš?

Silajdžić: Ono što piše u Ustavu...Vjerujte mi taj Šaćirbegović ni prije ni poslije kada sam poslao pismo predsjedniku Izetbegoviću, nije me ni nazvao i danas me blati na sva usta, jer je izgleda dobio takvu instrukciju...

Izetbegović: Kaže da si ti rekao: Ovaj čovjek neće biti ministar dok sam ja premijer itd.

Silajdžić: On je izgleda dobio nalog...Jeste li i neki dan dali nalog mome ministru da radi ovo ili ono? Jeste! Prema tome, ako je ovo predsjednički sistem, molim vas da to odmah usvojimo i ja ću glasati za to, vjerujte...Ali ako ima predsjednik Vlade ne može Predsjedništvo dati nalog i to se ponavlja stalno...

Izetbegović: Muhanat si ti malo Harise...Radi se o osobinama koje ovdje stvaraju teškoće. 

Silajdžić: Ja Alija, kad već tražiš, pojma nemam o vojsci, pojma nemam zadnjih mjeseci šta se radi u vanjskim poslovima. Zoveš Smailbegovića bez mene, zoveš Lemeša bez mene. Nema koga ne zoveš i dalje daješ instrukcije! Ja nikakve vlasti ovdje nemam i to cijela Bosna zna. 90% vlasti je u tvojim rukama e onda snosi i toliko odgovornosti.

Izetbegović: Pa i snosim, ali ne sa toliko vlasti!

Pejanović: Hoćete li omogućiti nama nešto da kažemo?

Izetbegović: Vi budite neka vrsta porote. Problem je između mene i Harisa.

Silajdžić: I zadnje pitanje je, kad sam ja to rekao da Vlada treba da određuje ambasadore? Jesam li ikada ikome rekao? Ti hoćeš da određuješ ambasadore i službenike u ministarstvima.

Izetbegović: Tako je napisano u zakonu koji si ti redigovao, mislim ovaj novi.

Silajdžić: Nisam ga ja redigovao! Nikad ni jednog ambasadora i službenika MIP-a ja nisam postavio, niti sam se miješao u to.

Izetbegović: Hadžimusića si ti postavio, pa Bijedića pa Sadžidu...Nemam ništa protiv, to su svedobri ljudi.  

Silajdžić: Nisam ih ja postavio, nego su bili tamo. Nismo imali nikog drugog, nisu Harisovi kadrovi...  

Međutim, kada je između Izetbegovića i Silajdžića počela rasprava oko ARBiH i njenih neuspjeha u razgovor se upleo Delić koji je odbraniti svoju nesposobnost oličenu u manjku teritorije i hiperprodukciji kancelarijskih "generala" od izdajnika Muslimovića, preko špijuna Jašarevića, salonskog brke Muniba Bisića, ekonoma mlina iz Ustikoline Halida Čengića, predratnog kerovođe u MUP-u Fikreta Prevljaka, budale Suleta Vranja, vojnog dezertera Hasana Efendića i, zašto ne kazati, čitave plejade vojnih diletanata koji su u poslušničko-izdajničkom sistemu podjele RBiH mogli postati ono što nisu - generali. Optužen da je kriv za pad Srebrenice, Žepe, stanje Bihaća te fijasko deblokade Sarajeva, Delić, prethodno uvrijeđen od strane Silajdžića nekoliko dana ranije u Zenici, odmah reaguje. Ali da je ARBiH, misleći na ovaj komandantski kadar, postala neka vrsta JNA govori i smiješna Delićeva tvrdnja da se on „lično“ nalazi na 100 – 200 metara od prve borbene linije i da tog presedana nema u historiji. Stvar koja je potpuno normalna, koju su Sefer, Divjak, „Talijan“, Karavelić, Bilajac, Karić i ostali radili potpuno redovno – išli na prvu liniju fronta i čak učestvovali u borbama na nekoliko kritičnih tačaka, Deliću je „historijski presedan“ kada je njegova koža bila u pitanju. Svoju odbranu je počeo optužujući druge što je inače bio Delićev manir.

Delić:...Tamo u Srebrenici je postojala neka unutrašnja destrukcija gdje se nije moglo uticati da funkcioniše. Ti komandanti su dovođeni na slobodnu teritoriju, izdate su im instrukcije i da su postupili kako im je naređeno ne samo da Srebrenica ne bi pala nego bi se mi spojili sa njima...Ja bih molio da se starješine ne napadaju. 700 oficira mi je poginulo od prošle godine, i ne govori li to dovoljno da meni ljudi vode. Meni je komandant korpusa na prednjem kraju. Komandant korpusa, to nema nigdje u istoriji! Ja sam na 100 – 200 metara od mjesta gdje se neposredno vodi borba.

Toga presedana nema nigdje.

Međutim zašto je Delić ovako reagovao? Nekoliko dana ranije, na sastanku u Zenici, Silajdžić je gledajući karte ARBiH iz 1992.g. i iz tada aktuelne 1995.g. rekao da se radi o katastrofi koliko je terotorije izgubljeno i da Sefera, pod hitno, treba vratiti na čelo ARBiH. To je, Delića, pogodilo najteže. Čitav rat je, između ostalog, proveo pokušavajući uništiti Seferove zasluge i njegovu harizmu među borcima. Ali to nije bilo sve.

Delić je Seferu pokušao svaliti na leđa i ratni zločin podvaljujući sopstvene i laži svojih saradnika. Posebno se Delić "istakao" istjerujući iz stana staricu Zemu Rondić, majku troje djece koji su ubijeni tokom agresije na RBiH od koje su dvojica sinova bili pripadnici ARBiH. Delić je za njenu deložaciju poslao dvojicu vojnih policajaca a sve to da bi: naudio emotivno Seferu Haliloviću jer se radilo o majci Seferove ubijene rahmetli supruge, i da bi uselio Ekrema Durića, jugogenerala koji je dezertirao iz RBiH za vrijeme agresije. 

U vezi sa Silajdžićevim optužbama, Delić će na sjednici od 20.8.1995.g. izjaviti:

Delić:...Ja sam se neki dan osjećao neprijatno, kada mi je prva stvar bila kada mi je premijer izašao sa kartom i rekao ovo je 1992. a ovo 1995. E, sada izvolite objasniti poslanicima šta je bilo 1992. godine, to je kada je rat počeo. A 1995. godinu je Armiju bez HVO-a. I onda je premijer rekao: e ovo je rezultat Armije u odnosu na TO i...

Izetbegović: Jeste ona karta je...

Silajdžić: To su vaše karte nisu moje...

Delić: Ali čekajte, Vi ste rekli ovo je stanje 1992., a ovo je 1995. godine. Evo gdje su rezultati rekli ste!

Izetbegović: Karte Harise jesu njihove, ali je obrazloženje tvoje...

Delić: Ja završavam. Ovo sam morao reći, jer je riječ o mnogim pitanjima. A vi procjenite kao Predsjedništvo, ukoliko se niste, vratite se unazad dvije tri godine. Kakav je odnos prema vama bio tada, a kakav je sada, kakva je vojska bila tada a kakva je sada. Ako treba ocijeniti moj rad, rezultate vojske, ja sam spreman. Treba vidjeti koje su mogućnosti. Evo da vidimo koliko sam dobio kamiona i sanitetskih vozila od 1993. godine?

Silajdžić: Koliko god ti je trebalo Rasime. Nemoj nam pričati priče. Koliko vam je trebalo uzeli ste. Do toga da ovaj Vranj otima ljudima šlepere. Koliko ti je trebalo uzeo si!

Delić: Nije analizirajte...Ako je riječ o Vranju to nije tako. Molim vas samo argumenti.

Silajdžić: Događa li se da uzmu kamione pa švercuju sa njima? Događa li se to?

Delić: Molim vas, dajte mi argumente!

Kljuić: Mislim da se nalazimo na jednoj historijskoj prekretnici i kamo sreće da do ovoga nije ni došlo...Narod je vrlo iscrpljen za razliku od nekih ljudi ovdje. Ja primam svakodnevno građane i možda sam tako kompezirao svoju djelatnost, jer sam bačen u aut od zvanične državne politike. Pravo da vam kažem ja dobijem kompleks kad vi pričate šta je ko uradio. Ja nisam ništa. Ja sam smjestio 50 ljudi u bolnicu, odnio dvadesetorici ručak, jer ja nikakve pare nisam dobio, a niti znam gdje su pare!? Ja vidim u ovom jednopartijskom sistemu i diktaturi SDA da su sve pare kod vas, ali te pare nisu došle vama nego na osnovu muke BiH i njenih žitelja...

Duraković:...U onome zeničkome izlaganju tvome, Alija, koje je uglavnom protumačeno za sve one koji znaju politički misliti kao nepovjerenje ostatku Predsjedništva i tu se otvara niz teških i ključnih pitanja...Jer niko ne optužuje Armiju i Delića osobno, ali doista je paradoks da pada Srebrenica, pada Žepa, zaustavlja se ili propada ofanziva deblokade Sarajeva. Povijesno dramatična situacija, egzodus desetina hiljada ljudi, veliko nezadovoljstvo, pad morala i među narodom i borcima, a da mi sve to pojedinačno saznajemo iz novina. To nije tvoj problem nego problem predsjednika...Pa i do ovih običnih stvari i različitog tretmana pojedinih članova Predsjedništva, koje već idu do granice neukusa. Ako pođe Tanja u Zenicu, ne da joj se ni auto, nego je vozi jedan privatnik u jednom rashodovanom golfu i ne dočeka ju se. I ako joj se u Zenici govori – Idi u Banja Luku, mislim da si ti predsjedniče prvi trebao reagirati i zaštitii njen integritet. Idemo li mi stvarno u jednu vrstu ektremizma i primitivizma?

Izetbegović: A idemo li stvarno?

Duraković: Idemo! Dođe reis u Tuzlu i poziva na džihad. Ambasadori kažu, to je duhovni vođa. On preuzima politiku u ovoj državi. Tvoje je Alija da mu kažeš.

Izetbegović: Ja sam njemu do sada što – šta rekao.

Silajdžić: Alija, dozvoli molim te. Ljudi govore o drugom računu koji postoji. I ako treba neka postoji. Ali ako sredstva idu tamo ne može se onda Vlada kriviti što ih nema...Ako se dogovorimo da to ne bude Vlada, ti kažeš Hasan Čengić! Molim te...

Izetbegović: Ne raspolaže Hasan Čengić, nego odbor jedan.  

Naravno da je problem dotoka novca u RBiH bio i ostao rak rana bh.društva jer su ogromne količine novca date za RBiH, njenu odbranu i obnovu a do tog novca građani naše zemlje nikada nisu došli. Da li taj novac, danas, dolazi u BiH u vidu misterioznih "stranih" kompanija koje prave tržne centre, veleljepne zgrade i hotele, otvaraju banke i sl.odgovoriće neke istrage ako ikada BiH bude bila makar 50% poštena državamkoja je u stanju da odgovori na ova pitanja. Imam u svom posjedu priznanice iz kojih se vidi da su Hasan Čengić, Fatih El Hasanein, "Šaja" i slični proturili, skupa, kroz ruke milione maraka. Gdje je taj novac završio - država BiH ne zna.  

Za sam kraj sjednice Predsjedništva RBiH, čiji stenogram iznosi 150 kucanih stranica, ostavljeno je ubjeđivanje Silajdžića da povuče ostavku i traženje modela da svi kz ove rasprave izađu neokrznuti. Nakon što je Silajdžić rekao da ne želi sam sebi da skakati u usta, Izetbegović i Silajdžić su se nastavili nadmudrivati oko raspodjele vlasti i modaliteta po kojem bi se Silajdžić pristao vratiti na funkciju s koje još nije ni otišao.

Izetbegović: I bilo bi dobro da sam ga ja pozvao i on rekao da. On je mlađi čovjek, ja sam predsjednik. On bi trebao da se odazove na to kada kažem: Harise!

Silajdžić: Kamo sreće Alija da je to tako. Ja sam se prema tebi do sada postavljao stotinu puta. Problem je u tome što ispod tebe ima 50 brojeva praznih. Što mene ne samo svaki ministar, nego svaki predsjednik opštine zaobilazi zato što ti sa njim kontaktiraš. Sa svakim ambasadorom kontaktiraš. Više nemam šta kome reći. Nemam!

Izetbegović: Harise, ostaje ti veliko polje rada, vjeruj mi...Ako hoćeš mi se možemo dogovoriti oko opština...

Silajdžić:...Stotinu puta sam ti rekao da neću ništa uraditi bez tebe. Ja znam šta je stariji. Zašto za Bihać nisam imao informaciju, zašto za Srebrenicu nisam imao informaciju. Kad je u pitanju stariji i mlađi ja znam svoje mjesto. Neću da budem predsjednik Vlade koja se bavi špediterstvom i komunalijama...Imam li ja mandant za rekonstrukciju Vlade?

Izetbegović: Imaš uvijek!  

Kao što sam uvodno napisao, Silajdžićeva ostavka nije bila principijelne prirode, već lično - sujetne, pa iz čitave ove rasprave nije proizašao nikakvo poboljšanje za RBiH već samo lično za Silajdžića. Nakon čitavog seta međusobnih uvreda i optužbi Izetbegović i Silajdžić će nastaviti sarađivati te će, skupa, otputovati u Dejton gdje će potpisati unutrašnju etničku podjelu RBiH, ukidanje Republike, Armije, i uspostavljanje mehanizma za dugotrajnu nestabilnost BiH. Sve do 2010.g. Silajdžić i(li) njegova Stranka za BiH, prositekla iz gladnih sdaovaca, činiće vlast u BiH kada će, napokon, biti kažnjeni zbog licemjerne, neiskrene i kriminalizirane politike. Te, 2010.g., Silajdžić će otići na političku deponiju bez mogućnosti reciklaže.

Međutim da narod u BiH uopšte nije politički sazreo govori činjenica da su kaznivši Silajdžića na oktobarskim izborima zapravo kaznili sami sebe jer su svoje glasove darovali gorem od Silajdžića - labaratorijskom mišu SDA vlasti, Radončić Fahrudinu. Također, do danas, narod nikada nije kaznio politiku koju je vodio i personificirao Izetbegović jer je narodsko političko znanje na nižem nivou od intelekta koji im, svaki dan, na ulici prodaju "mozgovi" "Avaza" i "Oslobođenja" za jednu marku.

Umjesto da shvate sopstvenu realnost i prihvate je kao motiv za borbu ovdašnji narod uporno, mimo propisa islamske vjere, gradi nešto što liči na kult ličnosti Izetbegović Alije - ličnosti koja ih je odvela na liticu historijskog beznađa.

Semir Halilović

8.1.2013.