Ovih dana je Željko Komšić obznanio ime svoje nove političke
stranke. Nakon napuštanja SDP-a i ne bavljenja svojim poslom u Predsjedništvu
BiH već bavljenjem montiranjem istaraga u Tužilaštvu BiH, nakon petnaestak
godina minderovanja preko SDP-a Komšić je, shvativši da mu se bliži kraj mandata,
odlučio sebi pronaći posao i platu preko naivnih bh.građana koji će glasajući
za novu stranku dobiti isto ono što su imali i ranije, samo u drugom
celofanu.
Već dvadesetak godina bh.narodi lutaju izučavajući
demokratiju, potres koji ih je snašao nakon gotovo pola stoljeća
jednopartijskog sistema, na najteži mogući način - na svojim greškama. Skupa je
to cijena za BiH koja se, zahvaljujući političkoj neukosti većine njenih
građana, zaputila na autoput prema EU od kojeg nas dijeli još, samo, stotinjak
zakona, dvadesetak velikih reformi, sukob sa mafijom, ustavne promjene,
efikasnost institucija, nezavisnost pravosuđa i ona dva klovna od kojih se
povraća čitavoj BiH - Sejdić i Finci.
Koliko je narod BiH naivan govori i činjenica da ih je
svojevremeno izvarao i Haris Silajdžić prodajući im, 2006.g.
"100%"BiH" iako je već 16 godina prije toga bio na vlasti.
Povjerovali su mu i prodali BiH naredne 4 godine. Koliko je narod u BiH
lakovjeran govori i podatak da su 2010.g. povjerovali ekonoooomiji Fahrudina
Radončića, koji je 15 godina putem "Avaza" štitio nazadnu vlast
nekadašnje SDA, zasnovanoj na diplomi nastavnika likovnog te donacijama i
podršci SDA. Koliko je narod u BiH zaboravan govori i podatak da su 2010.g.
podržavši Zlatka Lagumdžiju zaboravili sve njegove role u politici od
"slučajnog prolaznika", preko hapšenja bh.generala do alžirske grupe.
A on im se zahvalio na tome imenujući za ministra glavnu zvijezdu afere
"Reket" Damira Hadžića zvanog "doći će šef sa torbom, dođi i ti,
samo zamijenite torbe...".
Kada sve ovo pogledam jednostavno je pretpostaviti zašto
očekujem da će bh.narod jednim dijelom, spašavajući se od Zlatka i Fahre,
potrčati u Komšićev politički brlog u kojem će ih dočekati čovjek koji za
petnaestak godina bavljenja politikom nema ni jedan jedini politički vidljiv
rezultat. Njegova karijera u SDP-u nije vrijedna nekog specijalnog analiziranja
jer, osim verbalnog srozavanja digniteta funkcije koju obnaša i montiranja
istrage generalu Seferu Haliloviću, nema se tu šta pomenuti. Koštunicu će po
prstima, onoga će po nosu a čim je došlo do prve osrednje političke tuče
pobjegao je od "slučajnog prolaznika" Zlatka Lagumdžije.
Nisam razumio, i još ne razumijem, naš narod koji bi da se
mjenjanjem stranaka na vlasti promijeni situacija u BiH. Jednostavno u tome
nije rješenje bh.grotla već se izlaz može nazirati kada ljudi počnu da
mijenjaju sebe i svoj sistem vrijednosti i funkcionisanja jer BiH su njeni
ljudi, BiH je zbir svih njihovih dobrih i loših ponašanja i navika.
Ljudi u BiH žive od izbora do izbora i njihova nada se rađa
sa snagom uzlazne putanje nečije obećavajuće predizborne reklamne kampanje i
umire kada zvijezde predizbornih obećanja počnu da se skrivaju od sopstvenih
glasača. Uvijek, kad prođe jedno godina - dvije, pojave se tv prilozi i
"potresna" svjedočenja bh.građana koji javno oplakuju sopstveni
politički izbor obećavajući korištenje mozga na narednom izbornom ciklusu. Kad
prođe godina dvije - opet su ih, kažu, prevarili. Nešto razmišljam da ih možda
i jesu prevarili: od obećanih Lijanovićevih 100 KM dobiju petobanku ili ni
dinara, od obećanog "ojačanog predizbornog prehrambenog paketa"
dobiju neku crkavicu koju revnosno rasturaju stranački aktivisti znajući da je
sve to jedna velika predstava, a nakon svake velike predstave ili bude velika
euforija ili veliko razočarenje.
Malo malo ispred raznih bh. institucija roje se ljudi
tražeći svoja prava na koja, smatraju, imaju pravo. Svi ti skupovi su manje
više isti: gomila razočaranih i umornih ljudi na ivici opstanka nose
transparente, one iste od prošle godine, na kojima su ispisana ista
potraživanja, samo se mijenjaju krivci.
Danas je situacija u BiH prilično očajna. Međutim taj očaj
nije rezultat manjka para i posla već stanja duha. Naš narod je demotivisan,
gotovo se predao i prepustio da BiH nastavi svoj proces truhljenja koji se neće
zaustaviti sve dok se narod ne pokrene.
Godinama sam imao različita objašnjenja zašto je naše
kolektivno stanje kakvo jeste i onda sam shvatio da dobar dio našeg naroda ne
voli svoju zemlju, smatra je tuđom jer njom vladaju neki bezosjećajni ljudi i
shodno tome ne žele ulagati sopstveni trud za tuđu dobit. Međutim ovo bi moglo
biti objašnjenje za poratno vrijeme ali ne i za ratno vrijeme. Zašto?
U ratu su se ljudi trebali boriti za državu, okvir u kojem
će realizovati svoja prava, svoje ambicije i sposobnosti. Međutim ukupan bilans
ljudi koji su bili u oružanim snagama ili u nephodnom civilstvu jeste oko
350.000 ljudi. Postavlja se pitanje šta je radilo ostalih oko 3 miliona ljudi od
kojih je gotovo milion pobjegao preko granice ostavivši svoje zemlju da je
drugi brane i oslobađaju. Stotine hiljada vojno sposobnih ljudi su, ostavši u
svojoj državi, izbjegavali vojnu obavezu tražeći bilo kakvu civilnu dužnost,
krijući se ispod suknji sopstvenih majki i žena, dok je jedan dobar dio tražio
"rupu" koja vodi izvan RBiH
Dakle državljani BiH nisu dali svoj maksimum ni u ratu ni u
miru već su se nadali da će tuđe noge i ruke biti dostatne za njihovu slobodu i
postratno zaposlenje. Drugi su, pored ovoga, gledali i u nebo čekajući avione
NATO pakta da ih "oslobode" glodajući usput lunch pakete i
humanitarni hljeb na karticu. Kako tada, tako i danas.
Naš narod čeka da neko drugi ispriča istinu, da neko drugi
skloni kriminalce iz njihovog grada, uvede pravedan sistem, očisti snijeg s
ulica, očuva im čistoću parkova, obezbijedi topal dom i miran san dok će većina
tih istih ljudi čekajući da se sve to dogodi, istovremeno, bacati papire po
parkovima, pišati po snijegu, zvati u pomoć kriminalce a ne policiju, kupovati
divlje cdove, uništiti gotovo sve što se ikad napravi od dječijeg parkića do
vodene fontane, od svjetleće reklame do uličnog kontejnera.
Zato mislim da je svaka nova stranka, pa i ova Komšićeva
čimburijada, potpuno besmislena u postojećem sistemu bh.vrijednosti jer Komšić
je još jedan netalentovan bh.političar koji ništa drugo ne zna raditi osim da
skuplja simpatije glupljih od sebe.
Vidio Komšić Fahru pa se dosjetio?Fahro je davno shvatio da
od slikanja nema selameta: skupe bojice, veliki štafelaji, teški likovni
kritičari...ko će slikati. Lakše se samoproglasiti bijelim Obamom. Pa nek' se
drugi slikaju.
Ne znam za koga će se samoproglasiti Željko Komšić ali
sasvim je dovoljno da se samoproglasi za samog sebe. Kud' će veća šega od toga.
Semir Halilović
Sarajevo, 22.3.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar