Poštovana
urednice,
Već duže od jedne
decenije u Vašim tekstovima, "istraživanjima", osvrtima i komentarima
mogu se pročitati rečenice o Seferu Halioviću, a omakne Vam se tu i tamo i moje
ime, u kontekstu koji ne priliči ni Seferu Halioviću, ni meni, ali ni Vama, ne
kao novinaru već, ako hoćete, kao ženi, jer na Vašu novinarsku "čast" neću
apelovati znajući pogubnost tog posla. S obzirom da Vas poznajem već, skoro će,
dvije decenije, ne mogu da se sjetim koja tačka, u našem poznanstvu Vas je
načinila takvom prema našoj porodici pa da, od 2000 godine, pišete i izgovarate
ružne, neukusne, neistinite rečenice, zapravo psovke a bez da sastavite je i
be.
Još od tada, od te 2000
godine, počeli ste pisati tekstove o odlasku Sefera Halilovića u Den Haag
prostirući, za tu Vašu tvrdnju, Vaše analize iza kojih su stajale sati i sati
druženja i ispijanja kafa sa kriminalcem Delalić Ramizom i "pratećim
orkestrom" ili sa, pak, Vašim omiljenim policajcem Bakirom
Alispahićem čiji mračnjački opus ne može osvijetliti ni "Merlinovo" svjetlo
posvećeno Aliji Izetbegoviću.
Za vrijeme "zagrijavanja" slučaja
Grabovica imali ste nekoliko naslovnica i čitavo tuce tekstova koji su,
objašnjavali zašto Sefer Halilović mora i treba ići u Den Haag a ne oni koji su
osmislili, organizovali, proveli i zataškali taj gnusni zločin. Nije, nikada, u
Vašim tekstovima bilo "produhovljenosti" pa da, kao
što ste podrobno upoznati napišete, da se i Vama spotakne ljudskost u peru,
kako je Sefer Halilović žrtva jedne politike i nekoliko predstavnika iste koji
su, lažući na drugoga, branili "više interese" tj.
sebe i svoje šefove od niza zločina za koje su odgovorni na ovaj ili onaj
način.
Sve ovo dobija posebno
gnusan oblik kada se uzme u obzir da ste Vi, itekako, upoznati sa užasnom
tragedijom koju je naša porodica preživjela, i preživljava još uvijek,
zahvaljujući, pored plejade budžetskih idiota, i Vama lično, jer ste u procesu
progona naše porodice imali svoju, doduše sitnu, rolu. Zaprepastio sam se kada
me je prije nekoliko godina novinar "Latinice" Saša
Kosanović, za vrijeme njegovog boravka u Sarajevu za potrebe snimanja emisije o
opsadi Sarajeva, upitao "zašto Vildana Selimbegović iz magazina
Dani govori da smo mi, kao porodica, izmislili priču o atentatu na našu
porodicu".
To ste Vi rekli
Kosanoviću u lice vjerovatno zbog toga jer je šef izvršiocima atentata na našu
porodicu Vaš, što bi rekao Safet Oručević, intimus Bakir Alispahić.
Ne znam da li su Vam
otupili emotivni refleksi, od prebacivanja pera iz jednog u drugi politički
tabor, ali izrekli ste, neizrecivo, tešku neistinu a o emotivnoj boli koju tom
prilikom proizvodite našoj porodici da ne govorim. Zamislite, na trenutak, kako
bi bilo da Vi čujete da ja govorim da Vaš rahmetli suprug nije poginuo na
Treskavici u borbi za RBiH već da je stradao prilikom, hajd' recimo, igranja
šaha u mjesnoj zajednici. Zamislite kako bi se osjećali Vi i Vaš sin Vedad koji
je pola svog djetinjstva proveo uz mene.
Kada se slučaj Grabovica
okončao morali ste, htjeli ili ne, sopstvenim tekstom demantovati vlastite
naslovnice i tekstove u kojima ste, nevinog čovjeka, već ugurali u zatvor.
Valjda ste Vi bili bolje informisani od sudija Tribunala u Den Haagu koji su
donijeli presudu. Možda iz te Vaše informiranosti potiče i tvrdnja koju ste
izrekli meni u lice "da će Bakir biti dobar" aludirajući
na, tada, nadolazeće svjedočenje Bakira Alispahića u haškom procesu slučaja
Grabovica.
Gospođo
Selimbegović "Bakir" ne da je bio dobar već odličan
i to do te mjere da su ga haaške sudije, u svojoj presudi, svrstale rame uz
rame sa Delalić Ramizom, Salkom Gušićem i nekolicinom drugih nazivajući ih, na
uglađen način, pravim imenom - lažovima.
I Vaš današnji tekst
"Ratnici se vraćaju" obiluje onom istom količinom mržnje,
zaobilaženja činjenica i cinizmom kojeg ne posjedujete kada, u ponižavajućem
društvu sa bezveznjakovićem Nedžadom Latićem, odgovarate na sudu radi klevete
koju ste počinili prema Seferu Haliloviću.
Nedžad Latić: Šta reći, šta, opet,
slagati?
Vaša potreba da se sa
Fahrudinom Radončićem obračunavate na način da ga ponižavate zbog njegove
kabinetske uloge u kabinetu prvog šefa bh.Armije Sefera Halilovića pa da se
malo po malo, u tom kontekstu, pozivate na moje izjave i pisanja u tom
kontekstu, ili da pominjete Sefera Halilovića, govori o Vašem novinarskom
beskičmenjaštvu jer to što je Radončić bio kabinetski službenik u kabinetu
Sefera Halilovića ne može nikako biti kompromitirajuće ali može ono šta je
radio u tom kabinetu pa ako imate neke podatke dajte ih svojoj, nadležnoj,
tužiteljici.
Ipak ne znam zašto ste
onda, ako Vam je Radončić toliko smiješan kao što je meni, maksuz išli "na
frizuru" kada ste, kao urednik magazina "Dani", išli po
intervju kod Radončića. Meni lično je vrlo ugodno ne razgovarati ni sa Vama ni
sa Radončićem jer ste, oboje iz različitih razloga, vrijedni samo prezira.
Vildana Selimbegović: Posebno
uljepšavanje za intervju sa Radončićem
Gospođo Selimbegović, žao
mi je što ste, umjesto da vratite posuđeni novac koji ste oteli od moga oca,
odlučili da povrat nekoliko hiljada maraka zamijenite brutalnim, višegodišnjim
kampanjama neistina protiv Sefera Halilovića ali Vama je očito tako lakše.
Također mi je žao jer ste
krađom dokumenata koja sam Vam dao na čitanje, a tiču se "Cacinog" ubistva,
odlučili da skoro dvije decenije poznanstva okončate i sa mnom, baš kao i sa
mojim ocem, radi Vaših kleptomanskih manira.
Ukrali ste mi dokumente,
objavili "senzaciju" i potvrdili još jednom da,
pored moralne bezbojnosti, niste zaboravili krasti.
Ne znam koji Vi
patriotizam preferirate, da li onaj po mjeri sestre Vaše bivše direktorice
Lidije Korać, tužioca Vesne Budimir, ili onaj po mjeri onih koji Vas trenutno
plaćaju, ali ste, od manje-više, pristojne žene za kratko vrijeme prešli u
predvorje novinarskog nemorala. U tom istom predvorju Vas više, odjednom, ne
interesuje ko je po komandnoj odgovornosti kriv za ubistva u Grabovici jer što
bi Vas to zanimalo kad to više nije Sefer Halilović.
Vi ste uvijek usresređeni
na bilo koga pa taman to bile i najveće hulje koji su spremni da lažu na Sefera
Halilovića poturajući mu zločin za zločinom, jednu laž za drugom.
Da je ovo danas, kojim
slučajem, 1941. godina i da su nacisti u htjenju da streljaju poštene novinare
poveli i Vas s njima Vi bi, tom prilikom, stradali nevini.
Semir Halilović
Sarajevo, 19.11.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar